Planiranje, sadnja i održavanje živice

Živice su vrlo koristan element u vrtlarstvu i krajobraznoj arhitekturi. One oblikuju prostor, stvaraju prirodne granice i unose strukturu u prostor, stvaraju zaklon i daju osjećaj privatnosti. Svaka živica odražava stil i potrebe vlasnika, te je izbor biljaka i način oblikovanja bitan prema namjeni.

Prednosti živica

Živice imaju estetsku vrijednost, ali i niz praktičnih funkcija. Glavne prednosti živice:

• Ako je živica visoka, stvara se prirodna barijera i omogućuje privatnost, štiti se prostor od znatiželjnih pogleda a služi i kao nepremostiva ograda.
• Ublažava vjetar i buku, čime stvara ugodnije okruženje za boravak na otvorenom.
• Estetski oplemenjuje prostor, dajući uređen i skladan izgled cijelom imanju.
• Privlači ptice koje grade gnijezda u granama živice, a njihova prisutnost doprinosi ravnoteži u vrtu jer pomažu u kontroliranju kukaca, čime se povećava biološka raznolikost i opća dobrobit vrta.
• Može biti sezonski dekorativna ako sadrži cvatuće ili plodne vrste, pružajući dodatni vizualni interes tijekom godine.
• Pomaže u sprječavanju erozije tla i štiti druge biljke od nepovoljnih vremenskih uvjeta, posebno u široko otvorenim i vjetrovitim prostorima.

Osim praktične funkcije, dobro planirana i njegovana živica doprinosi ukupnom dojmu vrta i skladno povezuje različite elemente na našem imanju, čineći prostor ugodnijim, funkcionalnijim i privlačnijim.

Planiranje živice

Prvi osnovni korak u planiranju živice je definirati njenu funkciju. Živica može služiti kao prirodna ograda koja jasno razgraničava posjed, kao zaštita privatnosti ili jednostavno kao dekorativni element koji oplemenjuje prostor. Ovisno o namjeni, biraju se i vrste biljaka: zimzelene četinjače stvaraju barijeru tijekom cijele godine, dok listopadni grmovi daju mekši i prirodniji izgled.

Treba uzeti u obzir duljinu i širinu parcele, udaljenost od granica i prometnica, kao i visinu koju živica treba doseći. Ako smo u gradu, naglasak je vrlo vjerojatno na privatnosti i urednom obliku, pa se češće biraju strogo oblikovane, visoke i guste vrste. Na seoskim imanjima može se dopustiti slobodniji rast biljaka kako bi imali prirodniju živicu.

Također je važno planirati trajnost i tempo rasta živice. Brzorastuće vrste brzo formiraju gustu barijeru, ali zahtijevaju često šišanje i redovitu njegu. Sporije vrste rastu polako, ali lakše se održavaju na duži rok. Prilikom planiranja treba uzeti u obzir i klimatske uvjete, tip tla, dostupnost svjetla, vlažnost i otpornost biljaka na bolesti i štetnike.

Moglo bi se ići i na miješanje različitih vrsta iako je u tom slučaju teže posložiti skladnu kombinaciju. Može biti izazovno ne samo zbog izgleda, već različite vrste imaju različite zahtjeve za svjetlom, tlom i rezidbom pa postoji šansa da živica nema skladan i ujednačen izgled.

Labirinti od živice

Osim klasičnih i prirodnih stilova, živice se ponekad koriste za stvaranje labirinata, gdje pažljivo oblikovani prolazi između gustih biljaka tvore zanimljive i dekorativne hodnike. Jedan od poznatih primjera je Labirint Longleat u južnoj Engleskoj, koji je turistički atraktivan i demonstrira kreativnu primjenu živica.

Sadnja živice

Prvo je važno odabrati odgovarajuće mjesto, uzeti u obzir vrstu tla, dostupnost svjetla i prostor koji će biljke zauzimati kad narastu. Kao i kod sadnje svake druge biljke, dobro je prvo ukloniti veće kamenje i druge ostatke u zemlji kako bi korijenje imalo slobodan prostor za razvoj. Tlo se preporučuje prorahliti, pognojiti i bogato obogatiti organskom tvari, primjerice zrelim kompostom, koji poboljšava strukturu tla i osigurava hranjive tvari za korijenje.

Nakon pripreme tla, biljkama se priprema jarak ili pojedinačne rupe, ovisno o vrsti koju sadimo i načinu uzgoja. Kod zimzelenih vrsta poput tuje i čempresa često se sade gušće da bi što prije stvorile neprozirnu barijeru, dok listopadne vrste traže više prostora da bi se prirodno razgranale. Ako se koriste kontejnirane sadnice, tj. sadnice koje smo dobili u teglama, mogu se saditi gotovo cijele godine jer je korijen već obuhvaćen zemljom i samo je premještamo na trajno mjesto, dok je sadnice s golim korijenom najbolje saditi u jesen kako bi biljke imale dovoljno vremena da se dobro ukorijene prije sezone rasta.

Ako sadimo biljke s golim korijenom, prilikom sadnje ga pravilno raširimo i rasporedimo. Nakon što se rupa zatrpa zemljom i zalije, oko biljaka se preporučuje staviti malč koji osim što zadržava vlagu, smanjuje rast korova i štiti tlo. Primjerice, tijekom zime to može biti gusti sloj lišća. U prvoj sezoni nam je najvažnije obratiti pozornost na vlažnost tla dok biljke ne ojačaju, jer upravo taj period najviše utječe na uspjeh formiranja guste i zdrave živice.

Održavanje i rezidba

Mlade biljke dok još nemaju razvijen korijen traže redovito zalijevanje tijekom prvih sezona dok ne ojačaju. Bez dovoljne vlage sporije rastu, mogu biti zakržljane i lakše stradaju, posebno kod zimzelenih vrsta koje zadržavaju iglice tijekom zime. Za sušnu sezonu pomogne ako stavimo malč oko korijena jer to pomaže zadržavanju vlage i smanjuje isparavanje.

Najbitnija zadatak dugoročnog održavanja živice je rezidba. Rezidba oblikuje rast, potiče gustoću i sprječava prorjeđivanje dna grmlja. Kod zimzelenih vrsta rezidba se radi nekoliko puta godišnje dok se listopadne biljke mogu rezati rjeđe, ovisno o brzini rasta. Bitno je ne rezati previše duboko u staro drvo jer mnoge vrste tada ne pucaju lako. Prva rezidba u životu biljke najčešće se radi u prvoj ili drugoj godini nakon sadnje kako bi se potaknulo grananje od tla prema gore.

Tehnika rezidbe također je bitna. Gornji dio živice oblikuje se ravnomjerno, a bočne grane se orezuju tako da baza bude šira od vrha – takav oblik osigurava da svjetlo dođe i do donjih grana te da živica ostane gusta do tla. Preporučuje se korištenje oštrih alata i rezanje pod blagim kutom, što olakšava zacjeljivanje i smanjuje rizik od bolesti. Povremena kontrola bolesti i štetnika dodatno doprinosi dugovječnosti i zdravlju živice.

Uz pravilnu rezidbu i redovito zalijevanje u početku, živica će s vremenom postati gusta, stabilna i estetski privlačna, zahtijevajući sve manje intenzivne njege kako stare grane jačaju i korijenje se širi.

S vremenom i najbolje održavana živica ostari. Nakon desetak ili više godina može postati pregusta, izgubiti donje grane ili oslabjeti. U tom slučaju provodi se jača rezidba pomlađivanja pri kojoj se biljke režu znatno niže kako bi izbile nove mladice. To je zahtjevan postupak i ne uspijeva uvijek, osobito kod nekih četinjača koje slabije tjeraju iz starog drva. Zato je važno od početka redovito njegovati i oblikovati živicu da ne bi došla do faze propadanja.

Biljke za živice

Odabir prikladnih biljaka bitan je za učinkovitost živice. U Hrvatskoj se klima, tlo i uvjeti rasta razlikuju između kontinentalnog i primorskog područja pa nam je važno birati vrste koje će se dobro prilagoditi lokalnim uvjetima. Biljke za živice možemo kategorizirati prema njihovoj strukturi, otpornosti i estetskoj funkciji.

Zimzelene formalne živice

Ove biljke daju gustu barijeru cijele godine, osiguravaju privatnost, lako se oblikuju šišanjem i dobre su za stroge, uredne živice u gradskim okućnicama i privatnim vrtovima. Odlikuju ih ravne, uredne linije i strogi oblici. Često se koristi u urbanim vrtovima i oko kuća gdje je naglasak na urednosti i privatnosti.

• Zapadnjačka tuja (Thuja occidentalis) – gusta, sporo raste, lako se oblikuje.
• Golema tuja (Thuja plicata) – brzorastuća, stvara visoku barijeru brzo, zahtijeva redovitu rezidbu.
• Istočnjačka tuja (Thuja orientalis) – gusta, otporna, pogodna za formalne živice, sporog rasta.
• Obični čempres (Cupressus sempervirens) – elegantan, sporog rasta, dugovječan.
• Leylandov čempres (× Cuprocyparis leylandii) – brzorastući, stvara brzu zaštitu i visoku barijeru.
• Lovor (Laurus nobilis) – umjerenog rasta, gusta, aromatična.
• Lovor-višnja (Prunus laurocerasus) – gusta, otporna, brzo raste.
• Tisa (Taxus baccata) – sporog rasta, dugovječna, podnosi sjenovita mjesta.
• Šimšir (Buxus sempervirens) – sporog rasta, idealan za niske i formalne živice.
• Pitospor (Pittosporum tobira) – pogodan za primorske krajeve, srednje brzorastući, zimzelen.
• Lawsonov pačempres (Chamaecyparis lawsoniana) – elegantan, otporan na oblikovanje, sporog rasta.
• Božikovina (Ilex aquifolium) – trnovita, dugovječna, gusta struktura, sporog rasta.

Listopadne živice za prirodan izgled

Ove vrste pružaju prirodan i prozračan izgled, prikladne su za veće vrtove i prirodan stil. Zimi gube lišće, no neke zadržavaju suhe listove znatno dulje od uobičajenih listopadnih vrsta, čime i dalje stvaraju djelomičnu barijeru kroz zimsku sezonu.

• Bukva (Fagus sylvatica) – sporog rasta, zadržava suhe listove, prirodan izgled.
• Grab (Carpinus betulus) – brzorastuća, prozračna, prirodan oblik.
• Kalina (Ligustrum vulgare) – brzorastuća, gusta, dobro podnosi rezidbu.
• Crna bazga (Sambucus nigra) – brzorastuća, prozračna, privlačna za ptice.
• Amorfa (Amorpha fruticosa) – brzorastuća, cvjetna, privlači korisne kukce.

Cvatuće i dekorativne živice

Njihova vrijednost je u cvjetovima, plodovima ili boji lišća. Koriste se za neformalne i mješovite živice.

• Grmolika hortenzija (Hydrangea arborescens) – dekorativna, cvjetna, sporog rasta.
• Vatreni trn (Pyracantha coccinea) – brzorastuća, trnovit, cvjetni i plodni element.
• Žutika (Berberis thunbergii) – trnovita, dekorativna, srednje brzorastuća.
• Ruža (Rosa rugosa i grmolike vrste) – brzorastuća, dekorativna, cvjetna, privlači ptice i kukce.
• Kerija (Kerria japonica) – nisko cvjetna, žuto cvijeće, dekorativna, srednje brzorastuća.
• Jorgovan (Syringa vulgaris) – umjerenog rasta, mirisni cvjetovi, privlači ptice.
• Crvena hudika (Viburnum opulus) – umjerenog rasta, cvjetni i plodni dekorativni element, privlači ptice.

Zaštitne (sigurnosne) živice

Gusta struktura i trnje stvaraju prirodnu ogradu koja otežava prolazak, koristi se za ograničavanje pristupa i zaštitu rubova posjeda.

• Vatreni trn (Pyracantha coccinea) – brzorastuća, stvara gustu zaštitu.
• Glog (Crataegus spp.) – sporije raste, trnovit, gusta krošnja.
• Božikovina (Ilex aquifolium) – gusta, dugovječna, sporog rasta.
• Obična žutika (Berberis thunbergii) – srednje brzorastuća, dekorativna.
• Julijanina žutika (Berberis julianae) – sporog rasta, dekorativna, djelomična zaštita.
• Maklura (Maclura pomifera) – brzorastuća, najveći trnovi, učinkovita zaštita.
• Gledičija (Gleditsia triacanthos) – brzorastuća, trnovita, stvara gustu barijeru, otporna na sušu i različite uvjete tla.

Vidjeli smo kako živica može imati razne namjene od stvaranja privatnosti i zaštite od vjetra do dekorativnog isticanja prostora ili oblikovanja vrtnog labirinta. Pravilnim odabirom vrsta, planiranjem položaja i redovitom njegom, svaka živica može postati dugovječna, estetski privlačna i skladno integrirana u okolinu.