Božikovina

Karakteristike

Trnovita božikovina (Ilex aquifolium L.) je zimzeleni grm ili niže stablo iz istoimene porodice božikovina (Aquifoliaceae). Naraste oko 5 metara visine, krošnja je piramidalna. Korijenov sustav je jak i razgranat. Mlada kora je tanka, glatka, tamnozelena, potom srebrnastosiva, a u starosti postane tamnosiva i raspucana. Listovi su naizmjenični, jajastog oblika, dugi 4-8 cm, široki 3-4 cm, kožasti, goli, na licu sjajni i tamnozelene boje, na naličju svjetliji i bez sjaja, nalaze se na kratkoj dršci. Mladi listovi su jako bodljikavo nazubljeni dok su stariji i u gornjem dijelu manje bodljasti ili cjelovitog ruba. Vršni pupovi su uskočunjasti, imaju 1-2 vrha, postrani su jajasti, ušiljeni, ljuske su zelene ili tamno crvenosmeđe. Cvjetovi su jednospolni i dvodomni, muški i ženski cvjetovi nalaze se na zasebnim biljkama. Mali su, nalaze se u pazušcima listova i skupljeni u paštitaste cvatove. Ocvijeće je građeno od čaške sa 4 zupca, vjenčić ima 4 bijeložućkaste latice duge 3-4 mm. Prašnika je 4, često su sa zakržljalom plodnicom. Cvatu u svibnju i lipnju. Nakon uspješnog oprašivanja razvijaju se plodovi, male, sjajno crvene bobice veličine graška koje sazrijevaju krajem jeseni i ostaju na biljci sve do proljeća ili dok ih ptice ne pojedu. Svaka bobica sadrži 4-5 ovalnih, tvrdih sjemenki.

Stanište

Stanište božikovine su prostori Europe, jugozapadne Azije i sjeverozapadne Afrike. Raste pojedinačno ili u manjim grupama na suhim do vlažnim osrednje plodnim, bazičnim, pjeskovitim i kamenitim, glinenastim tlima s humusom, staništa su joj šume, rubovi šuma gorskih područja, kod nas je ima u većim skupinama u Gorskom kotaru. Zbog masovne upotrebe u pučkim običajima, za izradu vijenaca i za dekorativne potrebe božikovina je danas u Hrvatskoj rijetka biljna vrsta, smatra se ugroženom i strogo je zaštićena vrsta.^[1]

Uzgoj

Kako je božikovina otporna na gradska onečišćenja rado se sadi u vrtovima i parkovima. Može se saditi u obliku guste živice radi ograničavanja pristupa posjedu. Raste vrlo sporo no i živi vrlo dugo – i do 300 godina. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Grančice koje uzimamo kao reznice tokom ljeta posadili smo u teglice i bez problema se zakorijene.

Od većeg broja kultivara u uzgoju mogu se naći:

• ‘Angustifolia‘ – listovi su mali, lancetasti, oštro nazubljeni
• ‘Laurifolia‘ – listovi su cjelovitih rubova i nalik su na listove lovora, vrlo plodonosna biljka
• ‘Bacciflava‘ – plodovi su narančastožuti

Etimologija

Latinsko ime roda Ilex stari je rimski naziv za hrast crniku (Quercus ilex), dano zbog sličnosti listova.^[2] Ime vrste aquifolium dolazi od latinske riječi acus (igla) i folium (list), zbog bodljikavih listova. Narodni naziv božikovina, božika ili božje drvce vjerojatno potječu zbog korištenja grančica kao ukras za Božić. Na stranim jezicima nazivi su holy (eng.), Europäische Stechpalme, Gewöhnliche Stechpalme, Holly (njem.), houx (fr.), agrifoglio, aquifoglio, alloro spinoso (tal.), acebo (špa.), navadna bodika (slo.).

Upotreba

Plodovi su otrovni, izazivaju jako povraćanje i proljev.^[3]

Drvo je tvrdo i može biti bojano i koristiti se kao zamjena za ebanovinu, koristilo se za izradu ručki čajnika i drugog posuđa u kojem su se posluživali vrući napici.^[4][5] Grančice se koriste za zimske dekoracije.

Galerija fotografija

Literatura

1. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
4. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
5. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, (1984.), Drveće, Ljubljana: Mladinska knjiga
6. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
7. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
8. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
9. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Jebulon (CC0)