Preskoči do glavnog sadržaja

Jorgovan

Syringa vulgaris

Karakteristike

Obični jorgovan (Syringa vulgaris L.) je listopadna grmolika biljka ili niže stablo iz porodice maslina (Oleaceae). Najraširenija je vrsta u svom rodu. Naraste do 7 metara visine, stablo je razgranato, s uspravnim granama. Mlade grane su tanke, gole ili malo žljezdasto dlakave, zelenkaste do maslinastosmeđe. Kora je svijetlosmeđa, hrapava i uzdužno ispucana, ljušti se u trakama. Pupovi su ušiljeno jajasti, postrani su slične veličine i većinom odstoje od grane. Listovi su mu nasuprotni, jednostavni, glatki, goli s obje strane, jajasti, cjelovitih rubova, na osnovi srcasti, prvi vrhu ušiljeni, na licu tamnozeleni, naličje je svjetlije, nalaze se na do 3 cm dugim peteljkama. Cvjetovi su sitni, izraženog i ugodnog mirisa, ljubičastih ili bijelih boja, gusto su skupljeni u grozdaste cvatove duge do 25 cm. Čaška ima 4 srasla lapa, na vrhu s 4 nejednaka zupca, duga je do 2 mm. Latica vjenčića ima 4, bijele su do crvenoljubičaste boje, duge 4-5 mm, srasle u cijev, na vrhu su s 4 zupca. Prašnika ima 2, prirasli su u gornjem dijelu za cijev vjenčić. Cvate u proljeće istodobno s listanjem i rado ih posjećuju brojni kukci. Plod je smeđa čahura, ušiljena na vrhu, dužine oko 1-1,5 cm, puca na dva dijela.

Stanište

Obični jorgovan prirodno raste na području jugoistočne Europe i Azije, rastu u šikarama i svijetlim šumama. Danas je kultiviran u svim područjima umjerenog pojasa, cijeni kao ukrasna biljka te se često uzgaja u dvorištima i parkovima. O

Jorgovan se koristio za fenološka promatranja, njegovim rastom bilježile su se promjene klime i vegetacije u godišnjem dobu.[1]

Uzgoj

Jorgovan možemo razmnožiti sjemenom, zelenim reznicama u proljeće ili pupovima ljeti. Sadimo ga kao pojedinačno stablo ili kao ukrasnu živicu, u jesen ili početkom proljeća. Odgovara mu sunčano mjesto iako može rasti i na polusjenovitom. Zemlja treba biti plodna, dobro drenirana, vlažna i blago alkalna. Od brige traži periodično orezivanje, najviše zato što podno stabla stvara mnogobrojne šibe koje rastu iz korijena. Zbog istog razloga dobro ga je koristiti za vezivanje terena. Smatra se da više cvjeta ako ga se ne orezuje jer tada intenzivno stvara nove grane, a ukoliko ga se orezuje, najbolje je to činiti nakon cvatnje.

Razvijen je velik broj kultivara koji se razlikuju prema građi, veličini, boji, obliku i dužini cvatova.

Medenje

Jorgovan je dobra i cijenjena medonosna biljka. Pčele cvjetove marljivo salijeću te sakupljaju nektar i cvjetni prah. Na površini jednog hektara pčele mogu sakupiti oko 60 kg meda.[2]

Etimologija

Latinski naziv Syringa potječe od grčke riječi syrinx (frula, šupljikava tuba), drvo se koristilo za izradu svirala. Ime vrste vulgaris znači čest, uobičajen.[3] Na stranim jezicima nazivi su common lilac (eng.), Gemeine Flieder (njem.), lilas commun, lilas français (fr.), lillà comune (tal.), lilo, lila común (špa.), španski bezeg (slo.).

Upotreba

Cvjetovi ugodno mirišu te su kao mirisni ekstrakt čest sastojak brojnih parfema. Kitice cvijeća koriste se kao rezani cvjetovi za vazu. Drvo jorgovana je tvrdo i gusto, tradicionalno se koristi za izradu glazbenih instrumenata i graviranje.

Galerija fotografija

Pregled lokacija