Kerija Kerria japonica

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Potporodica:
Amygdaloideae
Vrsta:
Kerria japonica
Sinonimi:
Corchorus japonicus (L.) Thunb., Rubus japonicus L.

Karakteristike

Kerija (Kerria japonica (L.) DC.) je listopadni grm iz porodice ruža (Rosaceae). Stabljike su uspravne, zelene i glatke, nalik na šibe, visoke do 2 metra. Listovi su naizmjenični i spiralno raspoređeni, duguljasto ovalni, dugi 5-10 cm, dvostruko nazubljeni, ušiljenih vrhova, izražene peraste nervature. Cvjetovi se pojavljuju sredinom proljeća a sastoje se od pet latica zlatnožute boje, prašnici su mnogobrojni. Plod je crnosmeđa koštunica.

Stanište

Prirodno raste u zemljama istočne Azije (Japan, Kina, Koreja). Od većeg broja kultivara najpoznatiji je “Plenifora“. Taj kultivar imamo i mi, te se njegove slike mogu naći u galeriji. Kultivar karakteriziraju cvjetne glavice s gusto posloženim laticama.

Uzgoj

Kerija je pogodna za uzgoj za ukrašavanje zidova ili kao ukrasna živica. Razmnožava se reznicama ili dijeljenjem. Za razmnožavanje reznicama ljeti se odrežu grančice na duljinu 15-20 cm. Uklone im se donji listovi i vršak te posade u mješavinu pijeska i treseta. Jednom narasla snažno teži da se raširi te stvara brojne druge izdanke koji se moraju držati pod kontrolom. Odgovara joj sunčano ili polusjenovito mjesto, tolerira i sjenu. Otporna je na mraz i gradska onečišćenja no u područjima oštrije klime i jakih vjetrova uzgaja se na zaštićenom mjestu.

Etimologija

Latinski naziv roda Kerria dobila je prema škotskom vrtlaru Williamu Kerru (? – 1814.), entuzijastu i kolekcionaru biljnih vrsta. Ime vrste japonica ukazuje na stanište izvorne vrste. Na stranim jezicima nazivi su japanese kerria, japanese rose (eng.), Japanische Kerrie, Ranunkelstrauch, Japanisches Goldröschen (njem.), corète du Japon (fr.), rosa del Giappone (tal.), japonska kerija (slo.).

Jedina je vrsta u svom rodu.

Galerija fotografija

Podijeli