Gledičija Gleditsia triacanthos

Carstvo:
Red:
Fabales
Porodica:
Vrsta:
Gleditsia triacanthos
Sinonimi:
Acacia americana Stokes, Gleditsia inermis L.

Karakteristike

Gledičija ili trnovac (Gleditsia triacanthos L.) je listopadno stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae). Naraste do 30 metara visine tvoreći veliku, široku i prozračnu krošnju. Kora debla je sivosmeđa, u mladosti glatka, kasnije postane gruba i dublje izbrazdana. Deblo je prekriveno trodijelnim, crvenosmeđim trnovima dugima i do 20 cm, trnovi na granama su jednostavni i manji. Listovi su naizmjenični, složeni, dugi do 30 cm, parno perasti, sastavljeni od 15-30 malih, eliptičnih i sjedećih lisaka dugih do 25 mm i cjelovitog ruba. Dolaskom jeseni poprime žutu boju te otpadnu. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, mali i žućkastozeleni, mirisni. Skupljeni su u grozdaste cvatove, rastu u pazušcima listova. Cvatu 15-tak dana u svibnju i lipnju. Plodovi su viseće mahune, savijene i plosnate, u početku zelene, kasnije postanu crvenosmeđe. Duge su do 40 cm, sadrže crvenosmeđe, plosnate sjemenke. Plodovi dozrijevaju u listopadu i studenom, no i nakon dozrijevanja ostaju na stablu i kroz zimu.

Gledičija je izuzetna medonosna biljka. Pčele sakupljeju nektar i pelud, dnevni prinos može biti do 4 kg po košnica, dok prinos meda po 1 ha može iznositi oko 250 kg.[1]

Stanište

Prirodno je rasprostranjeno na području središnje Sjeverne Amerike, u Europu je u nesen u 17. stoljeću. Razmnožavanje je moguće sjemenkama koje imaju visoku klijavost. Pogodna je za uzgoj u velikim dvorištima i gradskim parkovima, pogotovo kako je otporna na onečišćenje zraka. Traži dobro drenirano, duboko i plodno tlo, te stanište s puno sunca. Dobro podnosi sušu i orezivanje, može se uzgajati i kao živica. Relativno je kratkog vijeka, u prosjeku žive oko 120 godina, no brzo raste.

Od sadnica mogu se nabaviti:

  • Elegantissima‘ – valjkaste krošnje, nema trnova
  • Pendula‘ – grane su tanke i viseće, listovi su mali i uski
  • Sunburst‘ – široka krošnja, sjajni listovi nalik paprati, u mladosti su zlatnožuti, ljeti intenzivno zeleni
  • f. inermis – grane nemaju trnovem, plodovi su kraći, crvenkastosmeđi

Etimologija

Latinsko ime roda Gleditsia dano je u čast njemačkog botaničara Johanna Gottlieba Gleditscha (1714. – 1786.) koji je bio direktor Botanikčog vrta u Berlinu. Ime vrste triacanthos potječe od riječi tria (tri) i akantha (trn), tri trna.

Na stranim jezicima nazivi su honey locust, thorny locust (eng.), Amerikanische Gleditschie, Lederhülsenbaum, Falscher Christusdorn (njem.), févier d’Amérique, févier épineux, févier à trois épines, carouge à miel (fr.), spino di Giuda, spinacristi, triacanto (tal.), acacia de tres espinas, gleditsia de tres espinas, robinia de la miel (špa.), trnata gledičevka (slo.).

Upotreba

Jestive su sjemenke, sirove ili kuhane.

Drvo je gusto i teško, otporno na truljenje prilikom dodira s vodom te pogodno za izradu namještaja i drugo.

Galerija fotografija

Podijeli