Vatreni trn Pyracantha coccinea

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Pyracantha coccinea
Sinonimi:
Crataegus pyracantha (L.) Medik., Cotoneaster pyracantha (L.) Spach, Mespilus pyracantha L.

Karakteristike

Vatreni trn (Pyracantha coccinea Roem.) je zimzeleni grm iz porodice ruža (Rosaceae). Grane su ragranate , narastu do visine 4 metra a toliko idu i u širinu. Obasipane su kratkim i vrlo bodljikavim trnovima koji su dugi oko 1-1,5 cm. Korijenov sustav je dobro razvijen. Pupovi su sitni i ušiljeni, prekriveni crvenosmeđim ljuskama. Listovi su naizmjenični, izduženog i jajolikog oblika, dugi 2-4 cm, široki oko 1,5 cm, kožasti, goli i sjajni, blago nazubljenih rubova, na licu su tamnozeleni, naličje je svjetlije. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, mali, promjera oko 8 mm, imaju 5 bijelih latica, skupljeni su u gustim gronjastim cvatovima širine oko 2-4 cm. Bujno cvatu u svibnju i lipnju, a stvaraju se uglavnom na dvogodišnjim granama. Plodovi su male narančastocrvene bobice promjera oko 5 mm, na tjemenu imaju ostatak čaške. Sadrže 5 golih sjemenki dužine oko 3 mm. Dozrijevaju u rujnu i listopadu, ostaju na grmu i tijekom zime, dobar su izvor hrane ptičicama.

Stanište

Prirodno raste na području južne Europe te zapadne i srednje Azije, raste u šikarama na sunčanim područjima na suhom tlu bogatim kalcijem. Uzgaja se i kao ukrasna biljka u dvorištima i parkovima. Otporna je na sušu, mraz i na gradska onečišćenja, skromna je u pogledu zahtjeva prema tipu zemljišta, može se saditi na nagnutim terenima ili kao živa ograda jer dobro podnosi orezivanje.

Razvijeno je više kultivara od kojih se napominju:

  • Kasan” – naraste do 4 metara, grane su jako dlakave i bodljaste, plodovi su mnogobrojni
  • Lalandei” – široke krošnje, grane su osrednje dlakave, listovi su okruglasti i tupi, tupo nazubljeni

Dobra je medonosna biljka, pčele sakupljaju nektar i pelud.

Uzgoj

Smatra se da se vatreni trn uzgaja kao dekorativan grm još od 16. stoljeća. Odgovara mu dobro drenirano, vlažno tlo i sunčano mjesto iako će dobro rasti i u polusjeni. Otporan je na niske temperature do – 20°C i dobro tolerira gradska onečišćenja. Može se ga uzgajati kao živica ili uz zid te se prema potrebi orezuje u željeni oblik. Razmnožava se poludrvenim reznicama sredinom ljeta koje se odrežu na dužinu 10-20 cm i stave u mješavinu komposta i malo pijeska za bolju drenažu. Može se razmnožiti sjemenom kojem je potrebna hladna stratifikacija, no kako su često biljke vatrenog trna oko nas kultivari, biljka vjerojatno neće narasti ista kao matična biljka.

Etimologija

Latinsko ime roda Pyracantha doslovce znači vatreni trn zbog plodova vatrene boje i trnova, složenica je od grčkih riječi pyr (vatra) i akantha (trn). Ime vrste coccinea ukazuje na crvene plodove.

Na stranim jezicima nazivi su firethorn (eng.), Mittelmeer-Feuerdorn (njem.), buisson ardent (fr.), agazzino (tal.), espino de fuego, piracanta (špa.), navadni ognjeni trn (slo.).

Upotreba

Plodovi su brašnasti, gorki, trpki i neukusni, u sirovom stanju nisu jestivi, no mogu se ukuhati i preraditi u džem. Koštice plodova služe kao zamjena za kavu.[1]

Galerija fotografija

Podijeli