Maklura
Maclura pomifera
Karakteristike
Maklura (Maclura pomifera (Raf.) Schneid.) je listopadno stablo iz porodice dudova (Moraceae). Stablo naraste do 15 m visine tvoreći široku i razgranatu krošnju. Deblo je promjera do 90 cm, kora je tamnonarančasta i duboko izbrazdana. Mlade grane su u početku svijetlozelene, dlakave, kasnije postaju smeđe. Listovi su naizmjenični, zeleni i sjajni, jajasto lancetasti, ušiljenog vrha, cjelovitog ruba, dugi 6-12 cm, široki 4-10 cm, nalaze se na peteljci dugoj 2-5 cm. Ženski i muški cvjetovi nalaze se na odvojenim stablima. Cvjetovi su jednospolni, gusto skupljeni u žute i sitne cvatove. Muški cvjetovi su skupljeni u viseće cvatove promjera oko 2 cm, nalaze se na oko 3 cm dugim drškama, prašnika ima četiri. Ženski cvatovi su okruglasti, razvijaju duge dlake. Cvatu u lipnju. Plod je zapravo nakupina mnogih plodića, velika i okrugla kao naranča, do 15 cm u promjeru i grube površine. Pun je mliječnog soka koji izlazi na njegovo zarezivanje. Sjemenke su ovalnog oblika, plosnate i velike oko 1 cm, dozrijevaju u kasnu jesen.
Stanište i uzgoj
Prirodno je rasprostranjen na području Sjeverne Amerike a na području Hrvatske maklura se započela uzgajati krajem 19. stoljeća.
Plodom se rijetko hrane divlje životinje no vole ga vjeverice koje jedu sjemenke. Hipoteza je da su plodove jeli izumrli kopneni ljenivci koje su bile velike životinje veličine slona a živjeli su prije 10 000 godina.
Razmnožava se svježim sjemenkama i korijenskim reznicama. Vrlo brzo raste, u drugoj godini može već doseći visinu od 0,5-1 metra. Biljkama odgovara sunčano ili polusjenovito stanište. Otporna je na sušu, gradska onečišćenja, na gljivične bolesti i štetočine. Na području Sjeverne Amerike uzgaja se kao živica koja se pomno njeguje, dobro podnosi orezivanja i gusto raste. Zbog bodljikavog trnja, koristila se za ograđivanje stoke prije pojave žičanih ograda.
S obzirom na to da se muški i ženski cvjetovi rastu odvojeno, pojedinačne biljke posađene stvarat će plodove no neće imati sjemenke.
Etimologija
Latinsko ime rodu Maclura dao je u čast svom prijatelju škotskom geologu Williamu Macluru (1763. – 1840.) koji je početkom 19. stoljeća učinio prvu geološku mapu Sjeverne Amerike. Ime vrste pomifera znači onaj koji nosi plodove. Potječe od latinske riječi pomum (plod, jabuka) i fer (nositi). Kod nas je poznata pod nazivom drvo-mozak, zbog karakterističnog izgleda ploda koji teksturom podsjeća na ljudski mozak.
Na stranim jezicima nazivi su Osage orange, hedge apple, horse apple, monkey ball (eng.), Milchorangenbaum, Osagedorn (njem.), oranger des Osages (fr.), maclura, arancio degli Osagi (tal.), naranjo de Luisiana, espino de los osages, naranjo de los osages (špa.), laranjeira-de-osage, pau-d’arco (port.), maklura (slo.).
Vrstu je 1811. opisao engleski botaničar Thomas Nuttall (1786. – 1859.).
Upotreba
Jestive su samo sjemenke u plodovima. Plod nije jestiv, gorak je.
Drvo je tvrdo, teško i snažno, otporno, pogodno za izradu ograda. Indijansko pleme Osaga koristilo ga je za izradu lukova visoke kvalitete a Indijanci plemena Osage su pomoću mliječnog lateksa koji na zraku žuti bojali lice i odjeću.
Galerija fotografija
Literatura
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
