Čempres

Karakteristike

Mediteranski čempres (Cupressus sempervirens L.) je zimzeleno stablo iz porodice čempresovki (Cupressaceae). Stablo naraste i do 35 metara tvoreći valjkastu ili piramidastu krošnju. Korijenov sustav je vrlo razgranat, dubok do 2 metra. Deblo je uspravno, ravno, kora debla je tanka i siva, dugo glatka ali starenjem postaje sivosmeđa do tamnosmeđa i uzdužno izbrazdana. Grančice su tanke i čeverouglaste. Listovi su tamnozeleni, tanki, ljuskasti, tupi, kratki, poput crijepova smješteni na grančicama, imaju smolne žlijezde. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni, tj. muški i ženski cvjetovi javljaju se na istom stablu. Cvatu od ožujka do svibnja. Češeri su kuglasti, 3-4 cm veliki a sastoje se od 8-14 odrvenjenih ljusaka. Dozrijevaju dvije godine nakon oprašivanja, no ostaju na stablu još nekoliko godina. Ispod svake ljuske nose 8-20 svijetlosmeđih, usko okriljenih, spljoštenih sjemenki koje zadržavaju klijavost više godina.

Značajne su dvije forme:

• var. horizontalis (tzv. ženski) – ima horizontalne grane i široko kupastu krošnju
• var. pyramidalis (muški) – ima gustu, piramidalnu, stupoliku krošnju koja se suzuje na vrhu, grane su uspravne i priljubljene.

Stanište

Prirodno je rasprostranjen na području istočnog Sredozemlja, kod nas se smatra udomaćenim ili autohtonim na području Dalmacije. U sjevernoj Hrvatskoj se rijetko nađe. Koristi se kao ukrasno stablo u parkovima, vrtovima. Grčka mitologija povezuje čempres s Hadom, bogom podzemlja i mrtvih te je to razlog zašto se čempresi oduvijek uzgajaju i na grobljima.

Medonosna je biljka, pčelama daje mnogo peluda.^[1]

Uzgoj

Razmnožava se sjemenom, tjera i nove izboje iz panja. Raste jako brzo, sadi se pojedinačno, u gurpama ili u drvoredima. Nije osjetljiv na vrstu tla, dobro raste na kiselim i bazičnim zemljištima. Otporan je na visoke temperature, dobro podnosi sušu i u uzgoju nije zahtjevan, jedino je osjetljiv na mraz, a hladne temperature podnosi do -20°C. Od jakog snijega se štiti vezivanjem da ne odlomi grane. Živi oko 400-500 godina, nekad i znatno više.

Etimologija

Latinsko ime roda Cupressus potječe iz grčke mitologije, kada je mladić Kiparis dobio od Apolona pripitomljenog jelena kao dar, no dječak ga je jednog dana u lovu slučajno ubio kopljem. Apolon ga je pretvorio u stablo, čime je tako stablo čempres postalo simbolom žaljenja. Prema jednom izvoru potječe od grčke riječi kyeo (proizvoditi, imati) i parisos (jednak), zbog jednakih pravca grana.^[2] Prema trećem izvoru moguće je da ime potječe od otočne države Cipar u istočnom Sredozemlju. Ime vrste sempervirens latinska je riječ i znači zimzelen.

Na stranim jezicima poznat je kao italian cypress (eng.), Italianische Zypresse (njem.), cyprès d’Italie (fr.), cipresso comune (tal.),  ciprés italiano (špa.), cipreste-italiano (port.), vednozelena cipresa, prava cipresa (slo.).

Upotreba

Upotrebljavaju se češeri koji se skupljaju još kad su nedozreli i zelene boje. Djeluju na proširene vene i hemoroide, te poboljšavaju cirkulaciju.

• 1 žličica izmrvljenih češera kuha se u šalici vode 5 minuta i pije tri puta dnevno.

Destilacijom vodenom parom grančica i listova proizvodi se eterično ulje. Koristi se kod dermalno kod problema s venama, hemoroidima te kao limfotonik.

Zabilježena su rijetka trovanja životinja nekoliko sati nakon konzumiranja grančica čempresa. Simptomi su bili opća slabost, teturanje a u konačnici i smrt.^[3]

Drvo čempresa je tvrdo i izdržljivo, lako se obrađuje, koristi se za izradu sarkofaga i lijesova.^[4]

Galerija fotografija

Literatura

1. Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
4. Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
5. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
6. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
7. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster