Glog
Crataegus
Karakteristike
Glog (Crataegus) je rod grmova ili niskih stablašica iz porodice ruža (Rosaceae). Postoji jako puno vrsta od kojih su za nas najznačajniji bijeli glog (Crataegus monogyna) i crveni glog (Crataegus oxyacantha). Narastu do najviše 15 metara visine iako u prosjeku imaju tek oko 5 metara.
Stanište
Glog raste samoniklo uz rubove šuma i polja, u ravnici i po planinama, među drugim grmljem i šikarom. Često se sadi kao živica.
Obje vrste su i dobre medonosne biljke, pčele rado posjećuju cvjetove, pogotovo poslije kiše. Nektar se nalazi u plitkom cvjetu, lako ga isuši vjetar i suho vrijeme.
Etimologija
Latinsko ime roda Crataegus potječe od grčke riječi kratos (snaga, tvrdoća), zbog tvrdog drveta koje je bilo ime za danas nepoznatu vrstu.[1] Na stranim jezicima nazivi su hawthorn, hawberry, thornapple (eng.), Weißdorne (njem.), aubépine, cenellier (fr.), azaruolo, biancospino, spino bianco (tal.), espino (špa.), glog (slo., sr.).
Crveni glog
Crveni glog (Crataegus oxyacantha) je trnovit, razgranat grm ili nisko drvo, može narasti do 5 metara u visinu. Kora grana je sivkastosmeđa dok su jednogodišnji ogranci zelenkastosmeđi. Listovi su obrnuto jajoliki, duboko urezani, nejednako nazubljeni, trokrpasti ili peterokrpasti, rastu na dugoj peteljci. Cvate u svibnju ili lipnju. Bijeli ili svijetloružičasti, peterolatični cvjetovi stoje u prividnim uspravnim štitovima. Plod (gloginja) je jajolika ili kuglasta oblika, širine do 1 centimetar, crvene boje s ostatkom čaške na tjemenu, dozrijeva u rujnu ili listopadu. Nosi 2-3 sjemenke.
Bijeli glog
Bijeli glog (Crataegus monogyna) je trnovit grm ili do 8 metara visoko drvo. Dlakavi dršci cvjetova te dublje razdvojeni režnjevi na listovima razlikuju ga od crvenog gloga. Listovi variraju po obliku, odozgo su većinom manje sjajni od listova crvenog gloga. Bijeli cvjetovi sa crvenim prašnicima manji su od cvjetova crvenog gloga te se razvijaju 15 dana kasnije. Plodovi su manji, do 8 milimetara promjera, sa po jednom sjemenkom. Ime vrste monogyna znači s jednim tučkom.[2]
Upotreba
Meso gloginja dozrelo u rujnu ili listopadu suho je i brašnasto. Okusom su bobe kisele i opore no postaju ukusne nakon prvih mrazeva. Možemo ih koristiti za izradu marmelada, kompota, želea.
Jestivi su proljetni lisni pupovi i mladi listovi. Primjerice, mogu se dodavati salatama od krumpira.
Glogov list i cvijet imaju ljekovita svojstva, no cvjetovi kod sušenja moraju zadržati prirodnu boju. Koriste se u medicini kao lijek od ateroskleroze, hipertenzije, za jačanje rada srca i za umirenje, za nervozu.
- 1 žličica prelije se šalicom kipuće vode, ostavi da odstoji 15 min i procijedi. Pije se tri puta dnevno. Biljka je sigurna za upotrebu.
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
