Šimšir Buxus sempervirens

Carstvo:
Red:
Buxales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Buxus sempervirens
Sinonimi:
Buxus arborescens (L.) Mill.

Karakteristike

Obični šimšir ili zelenika (Buxus sempervirens L.) je zimzelen grm ili niže stablo iz istoimene porodice šimšira (Buxaceae). Uspravnog je rasta, naraste do 4 metra visine tvoreći jako razgranate i guste izdanke. Korijenov sustav je dobro razvijen i širok. Grane su četverouglaste, kora grana je žućkastosiva do svijetlosmeđa, tanka, u starosti plitko ispucana, mlade grančice su sitno dlakave. Listovi su nasuprotno smješteni, jajasti su, dugi do 3 cm, na licu tamnozeleni, sjajni, kožasti i goli, naličje je blijedozeleno, cjelovitog su ruba, nalaze se na kratkim peteljkama. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni, sitni, bjelkastožuti do zelenkastožuti, skupljeni u cvatove u pazušcima listova. U svakom cvatu nalazi se jedan ženski cvijet te više muških. Cvatu u ožujku i travnju, pčele ih posjećuju te sakupljaju samo pelud. Plod je tvrdi tobolac promjera oko 1 cm koji u svakom od tri pretinca sadrži tri eliptične, gole, sjajno crne sjemenke. Sjemenke raznose mravi.

Stanište

Rasprostranjen je u zapadnoj i južnoj Europi, zapadnoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi, često se uzgaja u vrtovima, parkovima i na grobljima kao ukrasna biljka.

Odgovara mu djelomična sjena, premda može rasti i na sunčanom području ukoliko je zemlja vlažna. Pogoduje mu duboko, dobro drenirano tlo, neutralno do lužnato. Vrlo dobro podnosi orezivanje, koristi se u formalnom vrtlarstvu gdje se orezuje u željene oblike kojima se mogu stvoriti svakakvi labirinti. Orezuje se krajem proljeća čime se i potiče gusti rast. Razmnožavanje sjemenom ide vrlo sporo, najlakše se razmnožava poludrvenastim reznicama krajem ljeta koje su odrezane s malo odrvenjelog kraja grančice. Uzimaju se 5-10 cm dužine i ukloni im se donji  listovi.

Otporna je biljka na niske temperature, na sušu i na gradska onečišćenja. Vrlo sporo raste no to nadoknađuje dugim životnim vijeka koji može biti i do 600 godina.

Razvijen je velik broj kultivara, od kojih su neki:

  • Angustifolia” – većinom dvoredni, duguljasti listovi, dugi 2-3,5 mm
  • Argentea marginata” – rubovi listova su srebrnastobijeli
  • Aureo marginata” – rubovi listova su zlatnožuti
  • Suffruticosa” – patuljastog rasta, visoka do 1 metar

Posljednjih godina svjedoci smo invazije šimširovog moljca (Cydalima perspectalis) koji uzrokuje značajne štete i uzrokuje potpuni gubitak listova.

Etimologija

Latinski naziv roda Buxus potječe od grčke riječi pyxos (kutija) jer je u prošlosti drvo šimšira upotrebljavalo za izradu kutija za lijekove. Ime vrste sempervirens latinska je riječ i znači zimzelen.[1] Naziv šimšir potječe od turske riječi şimşir, izvorno od perzijske riječi šimšad.[2] Na stranim jezicima nazivi su common box, European box, boxwood (eng.), Gewöhnlicher Buchsbaum, Buchsbaum, Buchs (njem.), bosso comune, mortella, bossolo (fr.), buis commun, buis toujours vert (fr.), boj común (špa.), buxo, buxinho (port.), navadni pušpan (slo.).

Vrstu je opisao otac taksonomije Carl Linnaeus 1753. u djelu Species Plantarum.

Upotreba

Šimšir je otrovna biljka, svi dijelovi biljke sadrže alkaloide buksin, parabuksin i buksidin koji uzrokuju povraćanje, projlev, grčeve, drhtanje, dolazi do podražaja srednjeg živčanog sustava a onda do zastoja disanja.[3] Životinje koje brste listove uginu nakon kratkog vremena.[4]

Drvo je izrazito tvrdo i teško, koristi se za gradnju glazbenih instrumenata, za izradu namještaja, skulptura.

Galerija fotografija

Podijeli