Zapadnjačka tuja

Karakteristike

Zapadnjačka tuja (Thuja occidentalis L.) je zimzeleno stablo iz porodice čempresovki (Cupressaceae). Stablo je čunjastog ili nepravilnog oblika, naraste do 20 metara visine. Deblo je promjera preko 1 metar, kora mu je svijetlosmeđa do crvenosmeđa, uzdužno se guli u trakama. Korijenski sustav je plitak. Grane su horizontalne, plosnate, s gornje strane tamnozelene i malo dolje povinute. Listovi su ljuskavi, poredani poput crijepova na krovu, u jednoj ravnini, obrnutojajasti, žljezdastih izbočina, dugi 2-7 mm, široki oko 2,5 mm, na licu su tamnozeleni, naličje je žućkastozeleno. Cvate od ožujka do svibnja. Muški cvjetovi su mali, tamnocrvene boje, smješteni na kratkim drškama na postranim grančicama. Ženski češeri su jajasti, veliki oko 1 cm, nalaze se na dršci dugoj oko 5 mm na vrhu postranih izboja, žućkasti su, u fazi dozrijevanja tamnosmeđi. Češeri imaju 4-5 para ljusaka poredanih poput crijepova na krovu, sjemenke su duge oko 3 mm i imaju dva mala krilca.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena u Sjevernoj Americi, u Europu je unešena sredinom 16. stoljeća. Sadi se kao ukrasna biljka u parkovima, perivojima i na grobljima, pojedinačno ili u živicama. Sporo raste, ali može trajati i 400 godina. Ne podnosi jako vlažna ni jako suha staništa no otporna je na niske temperature i na gradska onečišćenja. Odgovara joj vapnenačko zemljište, pojas rasta su joj nizinska i brdska područja. Vrlo dobro podnosi orezivanje i može se uzgajati kao živa ograda. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama.

Razvijen je velik broj kultivara od kojih najvažnijih napominjemo:

• ‘Columna‘ – valjkaste forme, visoko do 5 metara
• ‘Fastigiata‘ – naraste do 15 m visine, grane su uspravne, djelomično povijene
• ‘Malonyana‘ – valjkaste krošnje, visoka do 15 m
• ‘Hoveyi‘ – okruglaste forme, visoko do 150 cm, grane su uspravne, listovi svijetlozeleni
• ‘Globosa‘ – okruglasti grm koji više raste u širinu
• ‘Recurva Nana‘ – niskog rasta, visoko do 2 m, krošnja je okruglastog oblika
• ‘Rheingold‘ – visok do 150 cm, okruglaste ili kupaste krošnje, listovi su zlatnožuti, djelomiččno igličasti
• ‘Ellwangeriana‘ – visok do 250 cm, kupastog oblika, listovi su u početku linearni i mekani, kasnije postanu ljuskasti
• ‘Pendula‘ naraste do 5 m visine, grančice su viseće

Etimologija

Latinsko ime roda Thuja potječe od grčke riječi thya, što je bilo ime za jedno mirisno stablo i koristilo se kod žrtvovanja (thyo – žrtvujem.). Ime vrste occidentalis dolazi od latinske riječi occidens (zapad), ukazuje na izvorni geografski položaj u zapadnom dijelu svijeta.^[1] Na stranim jezicima nazivi su white cedar (eng.), Abendländischer Lebensbaum, Abendländische Thuja, Gewöhnliche Thuja (njem.), thuya occidental, thuya du Canada (fr.), tuia occidentale, cedro bianco (tal.), tuya occidental, tuya del Canadá (špa.), ameriški klek (slo.).

Upotreba

Od nje se dobiva eterično ulje koje je korisno za virusne bradavice i kožne infekcije. No zbog visokog sadržaja tujona vrlo je neurotoksično te ga se ne smije koristiti oralno, već samo tretiranjem lokalno. Uzrokuje oštećenje jetre i izaziva pobačaj.^[2]

Drvo je mekano i lagano, prikladno za obradu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
3. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
4. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
5. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster