Zelena gnojidba

Zelena gnojidba je metoda uzgoja određenih biljaka koje se na kraju sezone ne beru, već se zaoravaju u tlo. Na taj način njihova biomasa postaje prirodno gnojivo, obogaćuje zemlju hranjivim tvarima i poboljšava strukturu tla. Metoda je stara više od dvije tisuće godina, ali danas se ponovno vraća u trend zahvaljujući ekološkoj poljoprivredi.

Zašto je važna

Tlo nije samo podloga za biljke, nego složen sustav u kojem se odvijaju biološki i kemijski procesi. Svaka biljka, mikroorganizam i korijen doprinosi ravnoteži hranjivih tvari, strukturi tla i njegovoj plodnosti. Zelena gnojidba potiče i održava te prirodne procese te se zato smatra jednim od učinkovitijih prirodnih načina povećanja plodnosti tla, dugoročno i održivo, dok su često korištene metode mineralnih gnojiva kratkoročne, skuplje i ponekad štetne za tlo.

Povećanje organske tvari

Jedna od najvažnijih funkcija zelene gnojidbe je unos organske tvari u tlo. Biljna masa postaje izvor ugljika, dušika i drugih elemenata kojima se hrane mikroorganizmi. Aktivnost mikroorganizama potiče stvaranje humusa, što je osnovni pokazatelj plodnosti tla.

Organska tvar čini tlo rahlijim i stabilnijim, pa ljeti manje puca od suše, a zimi se teže smrzava. Također služi kao spremnik hranjiva koji se polako oslobađaju, pa biljke imaju stalnu opskrbu, za razliku od mineralnih gnojiva koja brzo nestanu.

Fiksacija dušika

Mahunarke poput djeteline, grahorica, lupine i lucerne imaju sposobnost vezanja dušika iz zraka pomoću simbiotskih bakterija roda Rhizobium koje žive u kvržicama na korijenu. One dušik pretvaraju u oblike koje biljke mogu iskoristiti, a nakon zaoravanja taj dušik će biti dostupan i kulturama koje se siju u tu zemlju. Time se smanjuje potreba za mineralnim gnojivima i smanjuju troškovi uzgoja.

Osim obogaćivanja tla dušikom, mahunarke poboljšavaju i biološku aktivnost u tlu jer hranjive tvari iz korijena i otpušteni dušik potiču rast korisnih mikroorganizama. Dugoročno to vodi do zdravijeg i stabilnijeg tla koje lakše podržava rast raznih kultura.

Poboljšanje strukture tla

Zelena gnojidba značajno utječe na fizičku strukturu tla. Duboko prodiruće korijenje, primjerice uljne rotkve ili lucerne, razbija zbijene slojeve tla i otvara prostor za zrak i vodu. Na taj način tlo postaje prozračnije i rahlo, a biljkama koje ćemo sijati lakše je u takvom mekanom tlu razvijati vlastito korijenje.

Kada se zelena masa zaore i počne razgrađivati, stvara humus koji povezuje čestice tla u stabilne agregate. To smanjuje zbijanje, poboljšava odvodnju viška vode i istodobno povećava sposobnost tla da zadrži vlagu tijekom sušnih razdoblja. Time se pomaže stvoriti plodno tlo otporno na degradaciju.

Zaštita od erozije i ispiranja hranjiva

Zelena gnojidba štiti tlo od erozije na više načina. Korijenje učvršćuje gornji sloj tla, dok zelena masa na površini smanjuje utjecaj kiše i vjetra. Na nagnutim terenima, kao što su vinogradi i voćnjaci, to je posebno važno jer sprječava klizanje i gubitak plodnog sloja. No, na strmijim padinama zbog teže mogućnosti zaoravanja radije se površina samo pokosi i ostavi kao malč, jer je tako jednostavnije i sigurnije. Time se i dalje smanjuje erozija, a izbjegava se rizik klizanja mehanizacije po nagibu.

Uz fizičku zaštitu, biljke sprečavaju i ispiranje hranjivih tvari. Tijekom zime ili kišnih razdoblja, višak nitrata i drugih topivih hranjiva može se isprati u dublje slojeve ili podzemne vode. Pokrovni usjevi taj višak upijaju i vežu u vlastito tkivo. Nakon zaoravanja, hranjiva ostaju u tlu i postaju dostupna kulturama koje slijede.

Suzbijanje korova, štetnika i potpora korisnim organizmima

Zelena gnojidba ima važnu ulogu u smanjenju korova i štetnika, ali i u privlačenju korisnih organizama. Neke biljke, poput raži, facelije ili gorušice, imaju alelopatska svojstva jer otpuštaju tvari koje usporavaju klijanje i rast korova. Kada se posiju gusto, dodatno zasjenjuju tlo i onemogućuju korovima pristup svjetlu, pa se prirodno smanjuje njihovo širenje bez potrebe za čestim okopavanjem ili primjenom herbicida.

Osim na korove, određene vrste djeluju i na štetnike u tlu. Uljna rotkva, gorušica i druge kupusnjače smanjuju broj nematoda, dok facelija i heljda privlače korisne insekte poput parazitskih osica i bubamara koje se hrane lisnim ušima. Time se jača prirodni balans i smanjuje potreba za kemijskim sredstvima.

Usjevi zelene gnojidbe stvaraju privremeni ekosustav koji služi kao sklonište mnogim životinjama. Guste biljke štite žabe, guštere, ptice i brojne korisne kukce, čime se zatvara lanac prirodne kontrole štetnika. Posebno su vrijedne vrste koje obilno cvatu, poput facelije, heljde i djetelina, jer privlače pčele, bumbare i druge oprašivače. Gradi  se stabilan sustav u kojem jedna vrsta štetnika teško može prevladati. Rezultat je zdraviji vrt, bogatija bioraznolikost i manja ovisnost o pesticidima.

Kako se provodi

Na odabranoj površini sije se kultura namijenjena zelenoj gnojidbi, a tijekom sezone biljke razvijaju zelenu masu i korijenje koje obogaćuju tlo. Kada dosegnu dovoljnu veličinu i snagu, u pravom trenutku se zaoravaju ili usitnjavaju.

Najbolji trenutak za zaoravanje ili usitnjavanje usjeva je faza cvjetanja jer tada biljke imaju povoljan omjer hranjivih tvari, dovoljno zelene mase i još su dovoljno mlade da se lako razgrađuju. Ako se zaoravanje obavi prerano, biljke su premlade i može doći do gubitka dušika, dok se kod prestarih biljaka razgradnja otežava i traje predugo.

Unesena biljna masa u zemlji postupno se raspada i pretvara u humus koji poboljšava strukturu tla i postaje izvor hranjivih tvari za buduće kulture.

Obično se u tlo na taj način unese 10-20 tona zelene mase po hektaru, što predstavlja znatnu količinu organske tvari, a na manjim parcelama to se može prilagoditi jednostavnim usitnjavanjem biljaka i miješanjem s površinskim slojem tla. Dodatno, prije samog zaoravanja korisno je usjev pokositi ili usitniti kosilicom kako bi razgradnja bila brža i ravnomjernija.

Biljke za zelenu gnojidbu

Mahunarke

Mahunarke su najvrjednije za tlo jer obogaćuju tlo dušikom i poboljšavaju strukturu.

• Crvena djetelina (Trifolium pratense) je višegodišnja biljka, odlično fiksira dušik i dobra je za pripremu tla za iduće kulture, a cvijeće je vrlo vrijedno za razne bumbare.
• Bijela djetelina (Trifolium repens) je višegodišnja biljka koja se brzo razvija i veže dišik, ne smeta joj zasjenjivanje i dobra je za podsjetvu visokih usjeva
• Inkarnatka (Trifolium incarnatum) je jednogodišnja biljka brzog rasta, prikladna je za lagana tla i daje obilnu zelenu masu.
• Svinđuša ili smiljkita (Lotus corniculatus) je višegodišnja, pogodna za siromašna i bogata tla, dobra alternativa lucerni na slabijim tlima, tanini djeluju antiparazitno.
• Vučika (Lupinus) je jednogodišnja, daje veliku količinu zelene mase i povećava plodnost tla, uspijeva na lakim, pjeskovitim tlima.
• Lucerna (Medicago sativa) je trajnica, otporna na temperaturne varijacije i štetnike, ima snažan korijen i pogodna je za vinograde i voćnjake.
• Obična grahorica (Vicia sativa) i dlakava grahorica (Vicia villosa) su jednogodišnje i dvogodišnje biljke ali kako su sklone polijeganju, često se siju sa žitaricama da im služe kao potpora za rast.
• Esparzeta (Onobrychis viciifolia) je trajnica, dobro podnosi sušu, ima dubok korijen, pogodna za vinograde i voćnjake, poboljšava tlo i privlači korisne insekte.
• Piskavica (Trigonella foenum-graecum) je jednogodišnja, poboljšava strukturu tla, povećava dušik u tlu, uspijeva na lakim i srednje teškim tlima.

Ostale biljke

Ove biljke ne fiksiraju dušik kao što to čine mahunarke, ali dau obilnu zelenu masu, štite tlo od erozije i mogu osigurati korisne količine organske tvari i zadržati hranjive tvari koje bi se inače mogle isprati. Neke vrste vrlo brzo rastu i mogu se posijati u praznine između kultura tijekom vegetacijske sezone.

• Bijela gorušica (Sinapis alba) – višegodišnja, dobra je za lagana tla, korisna je za suzbijanje nematoda.
• Raž (Secale cereale) je jednogodišnja, otporna na hladnoću, brzo raste i idealna je za pripremu tla prije povrća.
• Heljda (Fagopyrum esculentum) – jednogodišnja biljka, dobro raste na tlima siromašnim hranjivim tvarima.

Savjeti za primjenu

Zelena gnojidba je jednostavan i učinkovit način za obogaćivanje tla hranjivim tvarima, poboljšanje njegove strukture i smanjenje korova i štetnika. Za najbolje rezultate planirajte zelenu gnojidbu u skladu s plodoredom i odaberite biljke koje odgovaraju vrsti tla, klimatskim uvjetima i potrebama vašeg vrta ili polja. Prije zaoravanja može se usjev probati pokositi ili usitniti kosilicom kako bi razgradnja bila brža i ravnomjernija. U manjim vrtovima dovoljno je posijati nekoliko vrsta koje se međusobno nadopunjuju, primjerice inkarnatka s bijelom gorušicom ili djetelina s raži.

Uz pravilnu primjenu, zelena gnojidba ne samo da povećava plodnost tla, već i jača prirodni ekosustav vrta, podržava korisne organizme i smanjuje potrebu za kemijskim gnojivima. Međutim, treba biti svjestan da gusti zeleni tepih može privući puževe i golaće više nego inače, pa je ipak potrebno poraditi na mjerama suzbijanja nakon zaoravanja. Što se tiče poljoprivrednih površina, redovita primjena zelene gnojidbe dugoročno vodi do zdravijeg, plodnijeg i otpornijeg tla.