Esparzeta

Karakteristike

Esparzeta ili sjetvena grahorka (Onobrychis viciifolia Scop.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je uspravna, pri osnovi vrlo razgranata, slabo dlakava, naraste do 80 cm visine. Korijen je vretenast, debeo, razgranat, dug do 5 metra i s brojnim kvržicama. Listovi su naizmjenični, dugi 5-15 cm, složeni, neparno perasti i pri bazi imaju izduženo jajasti, šiljasti, crvenkastosmeđi palistić. Donji listovi nalaze se na dugim peteljkama, gornji su sjedeći. Čine ih 6-14 para jajoliko duguljastih lisaka koje su na vrlo kratkim peteljkama, na naličju su malo dlakave. Cvjetovi su dvospolni, nepravilni, rastu gotovo sjedeći skupljeni u duge grozdaste cvatove koji su na dugim stapkama. Ocvijeće je dvostruko, čaška je kratko zvonasta, dlakava i imat pet zubaca koji su oko 4 puta duži od čašične cijevi, vjenčić je nalik na leptira. Prašnika je 10, svi osim jednoga su srasli u cijev. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je poluokruglasta, spljoštena, trnovita mahuna, duga oko 5-8 mm, sadrži 1(-3) jajastu, sjajnu, smeđu sjemenku.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, Aziji, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Raste na suhim i toplim, siromašnim zemljištima, na livadama u nizinskom i brdskom pojasu. Uzgaja se kao krmna biljka, razmnožava se sjemenom koje se sije u rano proljeće. Obično živi 7 godina, a zbog dugog korijena dobro podnosi sušu.

Medenje

Smatra se dobrom medonosnom biljkom, pčele sakupljaju nektar i malod peluda. Dnevni prinos je 4 kg, ukupni oko 20 kg meda po košnici. Na 1 ha pčele sakupe oko 200 kg meda. Med je svijetložut, proziran, teško se kristalizira, ugodnog je mirisa i okusa.^[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Onobrychis potječe od grčkih riječi onos (magarac) i brycho (grizem), što bi značilo hrana magarca.^[2] Ime vrste viciifolia ukazuje na sličnost listova s listovima roda grahorica (Vicia). Na stranim jezicima nazivi su common sainfoin (eng.), Saat-Esparsette, Futter-Esparsette (njem.), sainfoin cultivé, esparcette cultivée, esparcette à feuilles de vesce (fr.), esparceta, lupinella comune, pipirigallo (tal.), esparceto, pipirigallo (špa.), navadna turška detelja (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost

Autorska prava fotografija

• Tinocolombi
• Michael Apel
• Javier Martin