Lucerna Medicago sativa

Carstvo:
Red:
Fabales
Porodica:
Vrsta:
Medicago sativa

Karakteristike

Lucerna (Medicago sativa L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je uspravna, vrlo razgranata, žbunastog rasta, naraste do 100 cm visine. Korijen je dobro razvijen i vrlo dubok, često oko 5 metara mada postoje podaci da može ići i znatno dublje (do 15 metara). Listovi su naizmjenični, trodijelni s izduženo jajolikim, nazubljenim i slabo dlakavim liskama a na vrhu svake liske nalazi se bodljica na vrhu, na osnovi peteljka nalaze se mali, uski i ušiljeni palistići. Cvjetovi su dvospolni, nepravilni, nalaze se na kratkim stapkama i skupljeni su u duguljaste grozdaste cvatove. Cvatu 10-14 dana od lipnja do rujna. Ocvijeće je dvostruko, čini ga čaška i vjenčić. Čaška je zvonolika s pet zubaca, vjenčić je nalik na leptira. Tučak ima nadraslu plodnicu i nosi više sjemenih zametaka, prašnika ima deset, te su devet njih srasli u cijev a jedan je slobodan. Plod je spiralno savijena mahuna u kojoj se nalazi 5-10 bubrežastih, sitnih, žutosmeđih sjemenki.

Lucerna se još uzgajala 700 godina pr. Kr. Danas se smatra važnom krmnom biljkom te se uzgaja po cijelom svijetu. Može ju se naći i samoniklu na livadama i uz putove.

Dobra je medonosna biljka, pčele sakupljaju nektar i malo peluda. Prinos na površini od 1 ha može iznositi do 200 kg.[1]

Uzgoj

Lucerna je biljka koja obično raste 7-8 godina no ovisno o klimi može rasti i znatno duže. Za kućnu, ljudsku upotrebu najviše se uzgaja kao klica u klijalištima. Sjemenke se redovito vlaže vodom da proklijaju i već za 7 dana mogu se konzumirati.

Za uzgoj u polju zbog iznimno dugog korijena biljka je vrlo korisna za zelenu gnojidbu i prozračivanje tla. Na korijenov sustav pridružene su bakterije (Sinorhizobium meliloti) koje imaju mogućnost fiksiranja dušika. Zbog dugog korijena također je otporna na sušu no u početku joj je potrebna vlaga dok se korijenski sustav ne razvije.

Pogodna je za sjetvu na dubokim i vodopropusnim zemljištima. Sije se na dubinu 1-2 cm i kasnije se nakon zaoravanja zemljišta tlo ostavlja u rastresitom stanju. Brzo raste. Zbog autotoksičnosti (biljka ne dozvoljava novi rast svoje vrste) ne sije se uvijek na isto zemljište već je potreban plodored.

Smatra se vrlo dobrom krmnom biljkom, zeljasti dijelovi sadrže mnogo bjelančevina i bogati su vitaminima.

Etimologija

Stari Grci i Rimljani smatrali su da potječe s područja Medijskog Carstva (današnja Mezopotamija) što je razlog postanka latinskog imena roda Medicago. Ime vrste sativa znači kultivirana, sijana. Na stranim jezicima nazivi su alfaalfa, lucerne (eng.), Luzerne, Alfalfa, Schneckenklee (njem.), luzerne cultivée, alfalfa (fr.), erba medica, alfa-alfa (tal.), alfalfa (špa.), luzerna (port.), lucerna (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi i vrhovi stabljike su jestivi. Mladi listovi u 100 g sadrže 130-160 mg vitamina C i 12-19 mg karotina, 4,5% celuloze. Mogli bi se koristiti svježi u salatama, sendvičima i namazima premda su zbog sadržaja celuloze teško probavljivi i poželjno ih je termički obraditi i pasirati kroz sito.[2]

Listovi i cvjetne glavice pripremaju se kao čaj, preliju se vrućom vodom te ostave 10 minuta.[3]

Sjemenke se mogu klijati, koristimo ih kao klice u sendvičima i salatama.

Galerija fotografija

Podijeli