Vlasastodlakava grahorica

Karakteristike

Vlasastodlakava grahorica (Vicia villosa Roth) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljike je razgranata, prekrivena reptavičastim dlačicama, puže ili se penje preko drugih biljaka pomoću vitica. Naraste i do 200 cm dužine. Listovi su složeni, perasti, sastavljeni od 16-20 liski i obrasli su sitnim dlačicama. Cvjetovi su ljubičasti, skupljeni u grozdaste cvatove koji se nalaze na čvrstim, dugim stapkama. Cvatu od lipnja do kolovoza. Plodovi su plosnate, smeđe mahune duge 2-4 cm koje sadrže 2-8 sjemenki. U jednoj sezoni biljka proizvede 80-300 sjemenki.^[1]

Stanište

Rasprostranjena je na većem području Europe, u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste na poljima, livadama, na pjeskovitom i ilovastom tlu, možemo je naći od nizina do brdskog područja oko 1000 m nadmorske visine. Uzgaja se i kao biljka za stočnu hranu te radi zelene gnojidbe jer biljka na korijenju veže kvržice koje kada se nadzemni dio pokosi otpuštaju dušik u tlu. Kada se nađe u brašnu daje mu sivu boju i miris na užeglu mast.^[2]

Etimologija

Latinsko ime roda Vicia pretpostavlja se da potječe od riječi vincire (vezati), zbog prihvaćanja stabljika viticama.^[3] Na stranim jezicima nazivi su hairy vetch, fodder vetch, winter vetch (eng.), Zottige Wicke (njem.), veccia villosa (tal.), vezo piloso, veza vellosa (špa.), ervilhaca-dos-cachos-roxos, ervilhaca-peluda, ervilhaca-vilosa (port.), kuštrava grašica (slo.).

Upotreba

Jestive su sjemenke.^[4]

Galerija fotografija

Literatura

1. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga ^{a b}
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec