Svinđuša Lotus corniculatus

Carstvo:
Red:
Fabales
Porodica:
Potporodica:
Faboideae
Tribus:
Loteae
Rod:
Vrsta:
Lotus corniculatus
Sinonimi:
Lotus arvensis Pers., Lotus ambiguus Besser ex Spreng., Lotus caucasicus Kuprian, Lotus olgae Klokov, Lotus ruprechtii Miniaev, Lotus tauricus Juz.

Karakteristike

Svinđuša (Lotus corniculatus L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljike su grmolike, uspravne ili često polegnute, slabo razgranate, gole ili slabo dlakave, pri osnovi odrvenjele, visoke do 30 cm. Korijen je vretenast. Listovi su naizmjenični i smješteni su na kratkoj peteljci, sastavljeni od pet lisaka od kojih su dvije donje liske priljubljene uz samu stabljiku. Cvjetovi se nalaze na oko 2 cm dugim stapkama, dvospolni su, skupljeni po 4-6 u štitaste cvatove. Čaška je zvonasta, ima duguljaste zupce, vjenčić je dug, oko 1-1,5 cm, žut i s vanjske strane crvenkast. Cvatu od travnja do listopada. Plod je okruglasta, malo zakrivljena, crvenkastosmeđa mahuna, duga 2-3 cm. Sadrži 6-12 sjajnih, tamncrvenkastih do smeđih sjemenki. Vrsta je vrlo varijabilna te se neke vrste međusobno teško razlikuju.

Stanište

Rasprostranjena je vrsta na području Europe, Azije, Afrike, Australije i Sjeverne Amerike. Široko je rasprostranjena vrsta kod nas. Staništa su joj suha i većinom sunčana područja, livade, pašnjaci, kamenita zemljišta, sve od nizina pa do 1700 m nadmorske visine. Ponekad se sije za krmnu hranu, raste i na siromašnim zemljištima.

Etimologija

Latinsko ime roda Lotus u starom vijeku je bio naziv za različite livadske, drvenaste i vodene biljke. Ime vrste corniculatus latinska je riječ te znači rogat, što se odnosi na izgled zakrivljenih mahuna.[1]

Na stranim jezicima nazivi su common bird’s-foot trefoil, bird’s-foot deervetch (eng.), Gewöhnlicher Hornklee, Schotenklee (njem.), lotier corniculé (fr.), ginestrino (tal.), loto corniculado, zapaticos de la virgen (špa.), navadna nokota (slo.).

Medenje

Dobra je krmna i medonosna biljka. Za lučenje nektara biljkama pogoduje topla i vlažna klima. Med je žut, kristalizira se za 2-3 mjeseca i dobije tamnu boju. Slabog je mirisa, ugodnog okusa.[2]

Upotreba

Jestivi su mladi listovi, jedu se u salatama ili se pripremaju variva. Sadrže vitamin C (100-140 mg%) i karotin (10 mg%).[3]

Galerija fotografija

Podijeli