Bijela djetelina

Karakteristike

Puzava ili bijela djetelina (Trifolium repens L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Korijen je vretenast. Stabljika je gola, polegnuta, često jako razgranata, zakorjenjuje se na čvorovima. Naraste do 50 cm visine. Listovi su trodijelni, naizmjenični, nalaze se na do 20 cm dugačkoj, goloj peteljci. Liske su izduženo ovalnog oblika, duge 1-3 cm, nazubljenih rubova i na licu imaju bijelu polukružnu pjegu. Cvjetovi su mirisni, rastu iz pazušca listova, po 20-40 cvjetova skupljeno je u okruglaste glavičaste cvatove veličine oko 2 cm. Dvostrukog su ocvijeća, čaška je zvonasta, vjenčić je bijeli. Cvatu od svibnja do rujna ili do prvog mraza. Plod je mahuna koja sadrži 3-4 ovalne sjemenke. Jedna biljka godišnje proizvede 1000 – 10 000 sjemenki koje zadržavaju klijavost 2-3 godine.^[1]

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe, sjeverne i zapadne Azije, u sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi. Raste masovno na plodnim i vlažnim ili umjereno suhim zemljištima, travnjacima, oranicama, u vinogradima i voćnjacima, u nizinskim i brdskim područjima. Postoji više podvrsta bijele djeteline, razmnožavaju se sjemenom.

Odlična je krmna biljka, vrlo dobro tolerira pašnju te procvate već nekoliko dana nakon ispaše. U situaciji kada su biljke napadnute od strane puževa biljke razvijaju cijanidni otrov koji ih štite a i time biljke postaju otpornije i na hladnoću.^[2]

Medenje

Vrlo je dobra i medonosna biljka, pčele sakupljaju nektar i pelud. Pelud je tamne boje a dnevni unos nektara kreće se do 3 kg. Med je svijetao, bistar i proziran, ugodnog okusa i mirisa^[3]

Etimologija

Latinski naziv roda Trifolium potječe od grčke riječi trifolion (trolisnat), složenica je od riječi tria (tri) i folium (list). Ime vrste repens znači puzajući.^[4] Sam naziv djetelina praslavenska je riječ izvedena od riječi djetao, šarene ptice koja se gnijezde u dupljama (red Piciformes) zbog šarenih listova.^[5] Na stranim jezicima nazivi su white clover, dutch clover (eng.), Weiß-Klee, Kriech-Klee (njem.), trèfle blanc, trèfle rampant (fr.), trifoglio bianco, trifoglio ladino (tal.), trébol blanco (špa.), plazeča detelja (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi, cvjetne glavice i korijen. Korijen se jede kuhan.^[6]

Galerija fotografija

Literatura

1. Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
2. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
3. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska ^{a b}
4. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
5. Tong Kwee Lim, (2013.), Edible Medicinal And Non-Medicinal Plants: Volume 7, Flowers, Berlin: Springer
6. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga