Srednja krkavina
Rhamnus intermedius
Karakteristike
Primorska krkavina ili srednja krkavina (Rhamnus intermedius Steud. et Hohst.) je listopadni grm iz porodice krkavina (Rhamnaceae). Polegnutog je ili uspravnog habitusa, niskog rasta, visok tek do 80 cm. Grane su joj gusto razgranate, isprepletene i jako trnovite. Kora je sivosmeđa do smećkastosiva, tanka i glatka. Mladi izboji su crvenkastosmeđi do žućkastozelenkasti, završavaju dugim i čvrstim trnom. Pupovi su mali, jajastokuglasti, prekriveni crvenkastosmeđim, tupim ljuskama, postrani pupovi su priklonjeni uz izboj i podjednake veličine kao vršni pupovi. Listovi su nasuprotni, jednostavni, tamnozeleni, mali, dugi 1-1,5 cm, široki 0,5-1 cm, eliptični ili okruglasti, tupi ili ušiljeni, fino nazubljenih rubova, na licu su zeleni i sjajni, naličje je malo svjetlije i golo, imaju oko 3 mm dugu peteljku. Cvjetovi su jednospolni ili dvospolni, promjera 5-7 mm, žutozeleni, nalaze se na kratkim i golim stapkama, skupljeni su u cvatove. Ocvijeće dvostruko, građeno od 4-5 listića čaške i vjenčića. Prašnika ima četiri, tučak je jedan s nadraslom plodnicom i 2-4 njuške. Cvate u svibnju i lipnju. Plod je okruglasta, crvenkastozelenkasta do crna, glatka, sjajna i sočna koštunica promjera do 5 mm, sadrži jajastu, spljoštenu, glatku, svijetlosmeđu i sjajnu sjemenku. Dozrijeva u kolovozu i rujnu.
Opisan je varijetet R. intermedia var. istriacus čiji listovi su eliptični ili usko duguljasti, tupog vrha, barem su dva puta duži nego širi, nalaze se na dugim peteljkama.
Stanište
Rasprostranjena je na uskom području jugozapadne Europe, osim u Hrvatskoj zabilježena je u Bosni i Hercegovini te u Albaniji. Staništa su joj listopadne šume i grmlja ponajviše bijelog graba (Carpinus orientalis) i hrasta medunca (Quercus pubescens), raste među stijenama, garizima i u makiji na vapnenastom tlu od nizina do 1200 m nadmorske visine. Strogo je zaštićena vrsta.[1] Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Latinsko ime roda Rhamnus potječe od grčke riječi rhamnos, kod Teofrasta i Dioskorida naziv za biljku jer su grane završavale trnom. Ime vrste intermedius znači srednji, koji stoji u sredini između dviju srodnih vrsta.[2] Na stranim jezicima nazivi su ranno intermedio (tal.).
Galerija fotografija
Literatura
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga