Vazdazelena krkavina
Rhamnus alaternus
Karakteristike
Vazdazelena krkavina (Rhamnus alaternus L.) je vazdazeleni grm ili niže stablo iz porodice krkavina (Rhamnaceae). Naraste 1-5 metara visine tvoreći gustu i okruglastu krošnju. Korijenov sustav je širok i površinsko razvijen. Kora je crvenkastosmeđa, u mladosti glatka, maslinastosiva i na granama dlakava, kasnije postane svijetlo i blago uzdužno ispucana, dosta debela. Pupovi su sitni, neugledni i ušiljeni. Listovi su naizmjenični ili gotovo nasuprotni, ovalni, dugi 2-7 cm, široki oko 3 cm, kožasti i goli, na licu zeleni i sjajni, naličje im je žućkastozeleno, izražene su nervature, na vrhu su sićušno ušiljeni, rubovi su cjeloviti ili mogu biti nazubljeni, nalaze se na oko 1 cm dugim peteljkama. Cvjetovi su žutozeleni, jednospolni ili rjeđe dvospolni, mali i neugledni, neugodna mirisa, skupljeni su u manje grozdaste cvatove u pazušcima listova. Cvatu od veljače do svibnja. Plod je jajasta ili kruškolika, mesnata koštunica promjera oko 3-4 mm, u početku smećkastocrvena, dozrijevanjem postaje crna. Sadrži 2-4 sjajne, svijetložute sjemenke koje imaju brazdu na ravnoj strani.
Stanište
Rasprostranjena je u južnoj Europi i jugozapadnoj Aziji na području oko Sredozemlja. Smatra se udomaćenom u Australiji i na Novom Zelandu. Kod nas je raširena uzduž Jadrana, u obalnom području i na otocima. Raste u šumama hrasta crnike (Quercus ilex), u dijelu makije, na toplim, kamenitim, oskudnim i kršnim mjestima siromašnih tla. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Može se saditi kao ukrasna biljka, poznat kultivar je primjerice ‘Variegata‘ koji ima listove zelenobijele boje.
Etimologija
Latinsko ime roda Rhamnus potječe od grčke riječi rhamnos, kod Teofrasta i Dioskorida naziv za biljku jer su grane završavale trnom.[1] Ime vrste alaternus dao je Carl Linnaeus zbog asonance s alternus (naizmjeničan), zbog nazimjeničnih listova. Na stranim jezicima nazivi su Italian buckthorn, Mediterranean buckthorn (eng.), Stechpalmen-Kreuzdorn, Immergrüner Kreuzdorn (njem.), nerprun alaterne (fr.), alaterno, ranno lanterno, legno puzzo, ilatro (tal.), aladierna, alaterno (špa.), aderno-bastardo, sanguinho-das-sebes (port.), italijanska krhlika (slo.).
Upotreba
Drvo se koristi u izradi ormara i ima karakterističan miris pri rezanju.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.
