Estragon Artemisia dracunculus

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Vrsta:
Artemisia dracunculus
Sinonimi:
Artemisia inodora Willd., Draconia dracunculus (L.) Soják

Karakteristike

Estragon (Artemisia dracunculus L.) je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je razgranata i naraste do 150 cm visine. Rizomi je duguljast i zmijolik. Listovi su lancetasti, dugi 2-8 cm, široki 2-10 mm, sjajno zeleni, cjelovitih rubova, ugodnog su aromatičnog mirisa. Cvjetovi su dvospolni, mali, neugledni, žućkastozeleni i okrugli, veliki 2-4 cm, oprašuju se vjetrom.

Stanište

Porijeklom je iz Sibira, danas je rasprostranjen u dijelovima Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Razmnožava se sjemenom i rizomima.

Razlikujemo:

  • francuski estragon – najcjenjeniji je od svih estragona, sadrži oko 3% eteričnog ulja
  • ruski estragon – forma divljeg estragona, slabije je arome

Etimologija

Latinsko ime roda Artemisia dobilo je prema grčkoj božici Artemidi zbog ljekovitosti kod ženskih bolesti ili od grčke riječi artenes (svjež, zdrav).[1] Ime vrste dracunculus znači mali zmaj. Na stranim jezicima nazivi su tarragon (eng.), Estragon (njem., fr.), dragoncello, estragone (tal.), estragón, tarragón (špa.), estragão (port.), pehtran (slo.).

Upotreba

Listovi, cvjetovi i generalno nadzemni dijelovi biljke sakupljaju se u toplim mjesecima sve do jeseni. Svježi ili osušeni listovi koriste se kao začin, najbolji su kada se beru neposredno prije cvatnje. Često se koriste u francuskoj i talijanskoj kuhinji, a dobro djeluju kod nadutosti i kod bolova u probavnom sustavu. Svježa zelen ima oko 0,1-0,4% eteričnog ulja.[2]

Destilacijom vodenom parom nadzemnog dijela dobiva se eterično ulje. Dva su značajna kemotipa, ktp. estragol koji ima primjenu za spazme i bolove u probavnom sustavu, dok se kemotip bogato elemicinom i sabinenom koristi kod slabe probave i za poticanje apetita. Ne koriste se u trudnoći, kod dojenja ni kod tumora ovisnih o estrogenu. [3]

Galerija fotografija

Podijeli