Estragon
Artemisia dracunculus
Karakteristike
Estragon ili estragonski pelin (Artemisia dracunculus L.) je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je razgranata i naraste do 150 cm visine. Rizomi je duguljast i zmijolik. Listovi su lancetasti, dugi 2-8 cm, široki 2-10 mm, sjajno zeleni, cjelovitih rubova, ugodnog su aromatičnog mirisa. Cvjetovi su dvospolni, mali, neugledni, žućkastozeleni i okrugli, veliki 2-4 cm, oprašuju se vjetrom.
Stanište
Porijeklom je iz Sibira, danas je rasprostranjen u dijelovima Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Razmnožava se sjemenom i rizomima.
Razlikujemo:
- francuski estragon – najcjenjeniji je od svih estragona, sadrži oko 3% eteričnog ulja
- ruski estragon – forma divljeg estragona, slabije je arome
Kalendar sjetve i sadnje
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.
| Sijanje na zaštićeno | Sijanje na otvoreno | Presađivanje | Berba | |
|---|---|---|---|---|
|
Siječanj
|
- | - | - | - |
|
Veljača
|
- | - | - | - |
|
Ožujak
|
- | - | - | |
|
Travanj
|
- | - | - | |
|
Svibanj
|
- | - | ||
|
Lipanj
|
- | - | - | |
|
Srpanj
|
- | - | ||
|
Kolovoz
|
- | - | - | |
|
Rujan
|
- | - | - | |
|
Listopad
|
- | - | - | - |
|
Studeni
|
- | - | - | - |
|
Prosinac
|
- | - | - | - |
Etimologija
Latinsko ime roda Artemisia dobilo je prema grčkoj božici Artemidi zbog ljekovitosti kod ženskih bolesti ili od grčke riječi artenes (svjež, zdrav).[1] Ime vrste dracunculus znači mali zmaj. Na stranim jezicima nazivi su tarragon (eng.), Estragon (njem., fr.), dragoncello, estragone (tal.), estragón, tarragón (špa.), estragão (port.), pehtran (slo.).
Upotreba
Listovi, cvjetovi i generalno nadzemni dijelovi biljke sakupljaju se u toplim mjesecima sve do jeseni. Svježi ili osušeni listovi koriste se kao začin, najbolji su kada se beru neposredno prije cvatnje. Često se koriste u francuskoj i talijanskoj kuhinji, a dobro djeluju kod nadutosti i kod bolova u probavnom sustavu. Svježa zelen ima oko 0,1-0,4% eteričnog ulja.[2]
Destilacijom vodenom parom nadzemnog dijela dobiva se eterično ulje. Dva su značajna kemotipa, ktp. estragol koji ima primjenu za spazme i bolove u probavnom sustavu, dok se kemotip bogato elemicinom i sabinenom koristi kod slabe probave i za poticanje apetita. Ne koriste se u trudnoći, kod dojenja ni kod tumora ovisnih o estrogenu. [3]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Stribor Marković, (2010.), Fitoaromaterapija: monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka: temelji fitoaromaterapije, Zagreb: Centar Cedrus
