Jednogodišnji pelin

Karakteristike

Jednogodišnji, mirisni ili slatki pelin (Artemisia annua L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, razgranata, izbrazdana, gola, naraste do 150 cm visine. Korijen je mali, vretenast i snažan. Listovi su nasuprotni, složeni, dugi 2-10 cm, široki 2-4 cm, dvostruko ili trostruko rasperani na manje segmente, nalaze se na dužim peteljkama, aromatičnog su mirisa. Prizemni listovi u vrijeme cvatnje nestanu. Cvjetovi su žuti, sitni, skupljeni u guste, mnogobrojne okruglaste cvjetne glavice promjera oko 2 mm, smješteni su na kratkim stapkama te zajedno čine metličaste cvatove na vrhovima stabljika. Listići ovoja su goli i sjajni, vanjski cvjetovi su ženski, središnji su dvospolni. Prašnika ima 5 i međusobno su sraslih prašnica, plodnica je podrasla. Cvatu od srpnja do rujna. Plod je ahenij bez papusa.

Stanište

Prirodno je rasprostranjen na području zapadne Azije, u istočnoj Europi je naturaliziran. Na području Hrvatske zabilježena je sredinom 20. stoljeća. Raste na sunčanim, toplim i umjereno vlažnim zemljištima siromašnim dušikom i umjereno kisele reakcije, raste uz potoke, uz pruge, uz nasipe, na zapuštenim mjestima.

Etimologija

Latinsko ime roda Artemisia dobilo je prema grčkoj božici Artemidi zbog ljekovitosti kod ženskih bolesti ili od grčke riječi artenes (svjež, zdrav).^[1] Ime vrste annua znači jednogodišnji. Na stranim jezicima nazivi su sweet wormwood, annual mugwort, annual wormwood (eng.), Einjähriger Beifuß (njem.), armoise annuelle (fr.), artemisia annuale (tal.), ajenjo dulce, ajenjo chino (špa.), sladki pelin (slo.), slatki pelin, bejturan (sr.).

Upotreba

Iz biljka se izolira aktivna tvar artemizinin koji se koristi za liječenje malarije u Africi i Latinskoj Americi, pokazuje aktivno djelovanje protiv parazita i virusnih infekcija.^[2][3]

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
3. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3106422/
4. Petar Petrić, Mirko Tomašević, (2003.), Biljne vrste uzročnice peludnih alergija, Požega: Spin Valis
5. Toni Nikolić, Božena Mitić, Igor Boršić, (2014.), Flora Hrvatske: invazivne biljke, Zagreb: Alfa

Autorska prava fotografija

• Ramesh
• Jorge Ferreira