Pravi pelin
Artemisia absinthium
Karakteristike
Obični, gorski ili pravi pelin (Artemisia absinthium L.) je višegodišnja zeljasta biljka polugrmastog oblika iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna i razgranata, naraste i preko 1 metar u visinu, prekrivena je srebrnastobijelim pustenastim dlakama, pri dnu je odrvenjela. Podanak je odrvenjeo, jako razgranat. Listovi su nasuprotni, sjedeći, trostruko perasto razdijeljeni i srebrnastosive boje, na obje strane dlakavi. Prizemni listovi nalaze se na peteljkama, listovi na stabljici su sjedeći ili s kratkom peteljkom i postupno prema vrhu sve manji. Cvjetovi su mali, cjevasti, žućkaste boje skupljeni u glavičaste cvatove široke oko 3-5 mm a mnogobrojni cvatovi čine metličaste cvatove u gornjem dijelu stabljike. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je roška. Cijela biljka izraženog je mirisa.
Stanište
Porijeklom iz istočne Europe i središnje Azije. Raste uz putove, na sunčanim i zapuštenim zemljištima, posebice u primorskim područjima, no često se i sadi u vrtovima.
Uzgoj
Može ga se razmnožiti odijeljivanjem manje biljke od majke i presađivanjem najbolje u proljeće ili jesen. Naša tako uzgojena biljka svake godine buja ali pošto je posađena blizu vrta zbog snažnog i bujnog rasta primorani smo česti je orezivati. Odrezane biljke svih vrsta pelina ne preporučuje se bacati u kompost jer ga zbog tog izbjegavaju kišne gliste a upotrebljen kasnije kao supstrat onemugaćava normalan rast biljaka.[1]
Navodno pelinovi pripravci odbijaju uši. Nismo ih koristili međutim primijetili smo da su našeg uši doslovce cijelog prekrile.
Etimologija
Latinsko ime roda Artemis dan je u čast božice Artemide grčke mitologije zbog priče da je dala pelin kentauru Hironu kao lijek za ljude. Ime vrste absinthium koristio je još Dioskorid a vjerojatno potječe od grčke riječi apsínthion (neveseo) ili od apinthos (koji se ne može piti).[2]
Na stranim jezicima nazivi su absinthium, absinthe wormwood, common wormwood (eng.), Gemeiner Wermut, Echt-Wermut, Wermutkraut, Alsem (njem.), absinthe (fr.), assenzio maggiore (tal.), ajenjo, asensio, ajorizo, artemisia amarga, hierba santa (špa.), losna, sintro (port.), beli pelen (sr.).
Upotreba
Sakupljaju se listovi prije cvatnje a za vrijeme cvatnje listovi i cvjetovi kada se nisu još posve formirali. Kao gorka biljka pelin se smatra odličnim sredstvom kod poticanja žuči i neprimjerene probave. U narodnoj medicini služio je i za liječenje protiv crvnih parazita.
Cvjetni pupoljci mogu se osušiti i samljeti u prah te u skromnim količinama dodati salatama i drugim jelima.[3]
Svi dijelovi biljke sadrže eterično ulje koje premda potiče rad jetre i izlučivanje žuči, zbog tujona uzrokuje degenerativne promjene srednjeg živčanog sustava i tjelesno propadanje.[4]
Poznato je spravljanje alkoholnih pića od pelina kod nas zvano pelinkovac. Drugi, daleko poznatiji liker u svijetu je apsint kojem se za izradu pridaju još anis i komorač a konzumirali su ga slavni umjetnici kao Vincent Van Gogh, Paul Gauguin, Henri de Toulouse-Lautrec, Charles Baudelaire, Oscar Wilde i mnogi drugi. Sadržavao je visok postotak alkohola no upravo zbog ranije spomenutog tujona, za kojeg se smatralo da izaziva halucinacije, u razdoblju prohibicije je zabranjen.
Kalendar branja
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.
