Breskva

Karakteristike

Breskva (Prunus persica (L.) Batsch) je listopadno stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste do 10 m visine tvoreći okruglastu, dobro razgranatu, rijetku krošnju i duge grane. Kora je u početku smeđa, glatka i sjajna, prekrivena bjelkastim lenticelama, kasnije postane sivkastosmeđa i plitko uzdužno ispucana. Pupovi su jajasti, prekriveni crvenkastosmeđim ljuskama, postrani pupovi su prilegnuti uz izboj i podjednake su veličine kao i vršni pupovi. Listovi su naizmjenični, jednostavni, eliptični ili lancetasti, kratko ušiljeni, dugi 7-15 cm, široki 2-4 cm, nazubljenih rubova, na licu zeleni i goli, naličje je podjednako zeleno, u početku dlakavo a kasnije ogoli, nalaze se na peteljki dugoj 1-2 cm. Cvjetovi su dvospolni, nalaze na vrlo kratkim stapkama, gotovo su sjedeći, pojedinačni ili po dvoje zajedno. Ocvijeće je dvostruko, građeno od čaške koju čine pet pustenastih lapova i vjenčića koji je sačinjen od pet jajastih, golih, bijelih ili rozih latica dužine 1-2 cm. Prašnici su mnogobrojni, crvenih prašnica, tučak je jedan s obraslom plodnicom. Cvatu u rano proljeće prije listanja, cvatnja traje 10-14 dana. Plod je okruglasta koštunica promjera 4-8 cm sa do 2 cm velikom, plosnatom, rebrastom košticom koja je obavijena sočnim mesom i baršunastom kožicom, čuva sjemenku. Dozrijeva u srpnju i kolovozu.

Stanište

Prirodno raste na području sjevernozapadne Kine. Uzgaja se zbog jestivih plodova, razmnožava se sjemenom za proizvodnju podloga, sorte se razmnožavaju vegetativno cijepljenjem. Traži puno sunčeve svjetlosti.

Medenje

Dobra je medonosna biljka. Pčele rado posjećuju cvjetove i sakupljaju nektar i pelud. Na 1 hektaru nasada prinosi su oko 20 kg meda. Povremeno se ljeti na breskavama pojave biljne uši koje izlučuju medenu rosu (medljiku), koju također pčele skupljaju.^[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Prunus potječe od grčke riječi proumnon kojaa označava stablo šljive.^[2] Ime vrste persica ukazuje na široku rasprostranjenost na području bivše Perzije (današnji Iran), toliko da je bilo ustaljeno mišljenje da je Perzija njihovo izvorno područje. Plod je i dugo vremena bio poznat kao perzijska jabuka (malum persicum). Na stranim jezicima peach (eng.), Pfirsich (njem.), pêcher (fr.), pesco (tal.), melocotonero, duraznero (špa.), breskev (slo.).

Upotreba

Plodovi su sočni i ukusni, jedu se sirovi, prerađuju u sokove, džemove i sl. Kao što se od badema radi marcipan, od breskve se radi persipan koji se također koristi za pripravljanje slastica. Sjemenke breskve su gorke, melju se i dodaje im se šećer.

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
2. Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
3. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"