Preskoči do glavnog sadržaja

Sremza

Prunus padus

Karakteristike

Sremza (Prunus padus L.) je listopadni grm ili stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste do 15 m visine tvoreći široku, zaobljenu krošnju. Deblo je promjera do 60 cm. Korijenov sustav je dobro razvijen, premda plitak, horizontalan. Kora je u mladosti sivosmeđa, glatka, neugodna mirisa, kasnije postane tamna i ljuskavo ispuca. Mlade grančice su sivosmeđe, svijetlih lenticela. Pupovi su dugi oko 6-12 mm, široki oko 3 mm, prekriveni svijetlosmeđim ljuskama s tamnosmeđim pjegama, na rubu su svijetlo dlakave, vršni pupovi su veći od postranih koji su uskojajasti, prilegli ili malo odstoje od grane. Listovi su naizmjenični, dugi 5-12 cm, široki oko 7 cm, ovalni, na osnovi srcasti, kratko ušiljenog vrha, sitno i oštro nazubljeni, na licu tamnozeleni i goli, naličje je svjetlije i dlakavo u pazušcima nervature, nalaze se na oko 1-2 cm dugim peteljkama koje su s gornje strane. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, bijeli i mirisni, gusto su skupljeni u guste viseće grozdove duge 10-15 cm. Čaška ima 5 žućkastih, malo međusobno sraslih lapova koji su često unazad povinuti, latica ima 5, okruglasto su jajaste, duge 5-10 mm, u gornjem dijelu malo nazubljene. Prašnici su mnogobrojni, prašničke niti su im bijele, antere svijetložute. Plodnica je obrasla, gola, s jednim vratom. Cvate u svibnju istodobno s listanjem. Rado ih salijeću pčele koje skupljaju pelud i nektar. Plodovi su okruglaste, mesnate, sjajno crne koštunice promjera 6-8 mm koji se nalaze na oko 1-1,5 cm dugim peteljkama. Dozrijevaju u lipnju, sadrže košticu koja je hrapava, duga oko 5 mm. Rado ih jedu ptice.

Stanište

Rasprostranjena je u dijelovima Europe i u središnjoj i sjevernoj Aziji. Kod nas je rijetko stablo, raste primjerice u sjevernoj Hrvatskoj na brežuljkastim područjima na vlažnim mjestima uz rubove šuma ili duž rijeka i potoka. Ponegdje se sadi kao ukrasna biljka u parkovima i vrtovima. Razmnožava se sjemenom ili vegetativno, reznicama i položenicama. Otporna je na niske temperature do – 30°C, nešto manje je otporna na gradska onečišćenja. Brzog je rasta. Kada se odreže stvara nove izdanke iz panja.

Etimologija

Latinski naziv roda Prunus vuče porijeklo od grčke riječi proumnon (stablo šljive).[1] Ime vrste padus dobila po rijeci Pad (Po) u sjevernoj Italiji.[2] Teofrast spominje stablo premda ga ne opisuje pobliže, piše jedino da voli sjenu a upotrebljava se za izradu osovine kola i plugova.[3]

Na stranim jezicima nazivi su bird cherry, European bird cherry, hackberry (eng.), Gewöhnliche Traubenkirsche (njem.), cerisier à grappes, merisier à grappes, bois-puant (fr.), pado, ciliegio a grappoli (tal.), cerezo de racimos, cerezo aliso, cerisuela (špa.), azereiro-dos-danados, pado-do-alvão (port.), čremsa (slo.).

Upotreba

Plodovi su jestivi premda su zbog tanina trpkog okusa i stežu u ustima. Mogu se koristiti za preradu u marmelade, likere, sirupe, ocat i drugo. Sadrže trjeslovine, jabučnu i vinsku kiselinu, vitamin C, šećer, eterična ulja. Sjemenke sadrže oko 1,5% amigdalina koji razvije cijanovodik zbog čega su otrovne.[4]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Siječanj
I
-
Veljača
II
-
Ožujak
III
-
Travanj
IV
-
Svibanj
V
-
Lipanj
VI
plodovi
Srpanj
VII
plodovi
Kolovoz
VIII
-
Rujan
IX
-
Listopad
X
-
Studeni
XI
-
Prosinac
XII
-

Galerija fotografija

Pregled lokacija