Vazdazeleni likovac
Daphne laureola
Karakteristike
Vazdazeleni likovac, lovorolisni likovac ili lovoričica (Daphne laureola L.) je zimzeleni grm iz porodice likovaca (Thymelaeaceae). Grane su uspravne, narastu do 150 cm visine. Kora im je sivosmeđa ili tamnosmeđa, gola, korijenov sustav je dobro razvijen premda plitak. Listovi su naizmjenični ili skupljeni u rozetu, obrnuto lancetasti, kožasti, glatki, na licu tamnozeleni i sjajni, naličje im je svjetlije, cjelovitih su rubova, na vrhu kratko zašiljeni, pri osnovi suženi u kratku peteljku, dugi 5-13 cm, široki 1-4 cm. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, mali, neugledni, bez mirisa, skupljeni su po 5-10 u rahle grozdaste cvatove, nalaze se u pazušcima srednjih i gornjih listova. Lapovi čaške su žućkastozeleni, vjenčić nedostaje a prašnika ima 8, antere su im žutonarančaste. Cvate od veljače do svibnja. Plodovi su ovalne, sjajno crne, sočne koštunice, duge oko 8-9 mm, dozrijevaju u kolovozu i rujnu, sadrže jednu ovalnu, zelenkastu sjemenku.
Stanište
Rasprostranjen je u Europi, zapadnoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi. Raste pojedinačno na rahlim, svježim i bogatim tlima u svijetlim listopadnim šumama (bukva, hrast, kesten, grab), u brdskim i planinskim područjima. Rijetka je biljka, vodi se kao gotovo ugrožena. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.
Etimologija
Latinsko ime roda Daphne potječe od istoimene grčke riječi daphne (lovor), zbog sličnosti listova.[1] Ime vrste laureola umanjenica je od laurea, latinskog naziva za lovor zbog sličnosti listova s listovima lovora (Laurus nobilis).
Na stranim jezicima nazivi su spurge laurel (eng.), Lorbeer-Seidelbast, Immergrüner Seidelbast, Waldlorbeer (njem.), laurier des bois, daphné lauréole, aurier épurge, laurier purgatif, auréole (fr.). dafne laureola, olivella, strizzabuco (tal.), trovisco (port.), lovorolistni volčin (slo.).
Upotreba
Cijela biljka je otrovna, mliječni sok može prouzročiti dermatitis u kontaktu s kožom .
