Crveni uskolisni likovac
Daphne cneorum
Karakteristike
Crveni uskolisni likovac (Daphne cneorum L.) je zimzeleni grm iz porodice likovaca (Thymelaeaceae). Stabljike su tanke, glatke, u početku sive, kasnije posmeđe, razgranate, niskog rasta, visoke do 30 cm. Listovi su kožasti, kruti, goli, tamnozeleni, obrnuto jajoliki, dugi 1-2 cm, široki oko 5 mm, nemaju peteljku. Cvjetovi su skupljeni su po 5-10 na vrhovima stabljike u cvatove, dvospolni su, pravilni, ružičaste ili vrlo rijetko bijele boje, ugodnog su mirisa. Vjenčić je dug 1-1,5 cm, kratko dlakav. Cvate od svibnja do kolovoza. Plod je eliptična crvenosmeđa bobica koja sadrži crnosmeđe, izduženo jajolike sjemenke koje raznose ptice i mravi.
Stanište
Rasprostranjen je na manjem području u središnjoj i južnoj Europi. Raste na sunčanim i suhim mjestima, na travnjacima, u svijetlim crnogoričnim šumama (crni bor) brdskih područja, na karbonatnim i ilikatnim supstratim, na tlu od bazične do slabo kisele reakcije. U Crvenoj knjizi flore Hrvatske vodi se kao ugrožena vrsta i strogo je zaštićena biljka.[1]
Etimologija
Latinsko ime roda Daphne potječe od istoimene grčke riječi daphne (lovor), zbog sličnosti listova s listovima lovora. Ime vrste cneorum potječe od grčke riječi knao (grepsti), zbog osjećaja grebanja u ustima.[2] Na stranim jezicima nazivi su garland flower, rose daphne (eng.), Rosmarin-Seidelbast, Flaum-Steinröslein, Heideröschen (njem.), daphné camélée, petite thymélée des Alps (fr.), cneoro, fiore del monte (tal.), torvisco de los Pirineos (špa, port.), dišeči volčin (slo.).
Upotreba
Cijela biljka je otrovna. Kod osjetljivih osoba diranje grane može izazvati osip.
Galerija fotografija
Literatura
- Toni Nikolić, Jasenka Topić, (2005.), Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske, Zagreb: Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Radomir Lakušić, (1990.), Planinske biljke, Sarajevo: Svjetlost