Medvjeđi luk Allium ursinum

Carstvo:
Red:
Asparagales
Porodica:
Potporodica:
Allioideae
Vrsta:
Allium ursinum
Sinonimi:
Aglitheis ursina (L.) Raf., Allium petiolatum Lam., Geboscon ursinum (L.) Raf.

Karakteristike

Medvjeđi luk ili srijemuš (Allium ursinum L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice lukova (Alliaceae). Lukovica je bijela, duguljasta i vitka, dužine 2-4 cm, obavijena bjelkastim kožicama. Stabljika je uspravna, gola, okrugla ili trokutasta, naraste do 40 cm visine. Iz lukovice u proljeće rastu najčešće dva velika, eliptično lancetasta, tanka, ušiljena i plosnata lista, koji su dugi 12-16 cm, široki 4-6 cm, poprečnih žila a pri osnovi se postepeno sužavaju u peteljku. Cvjetovi su dvospolni, stvaraju se na vrhu uspravne stabljike skupljeni u plosnati paštitasti cvat koji je obavijen bijelim ovojem prije nego što cvjetovi procvatu. Ocvijeće je građeno od nekoliko tankih bijelih latica dužine do 1 cm, prašnici su dvostruko kraći od njih. Cvate u travnju i svibnju. Plod je tobolac koji sadrži nekoliko crnih sjemenki.

Medonosna je biljka, med mu je žut, proziran i miriši nalik na luk.[1]

Stanište

Rasprostranjen je u cijeloj Europi i zapadnoj Aziji. Odgovaraju mu sjenovita mjesta listopadnih šuma, raste na svježim, hranjivim tlima bazične ili neutralne do umjereno kisele reakcije od nizina sve do 1900 m nadmorske visine. Cijela biljka u proljeće snažno miriše na luk te se prolaskom kroz šumu gdje raste u velikim i gustim skupinama osjeti na veću udaljenost. Razmnožava se  sjemenom, u tom slučaju je potrebno 2-3 godine da procvate, ili dijeljenjem lukovica. Lukovice se sade na razmak oko 25 cm i lako se dalje raširuju.

Etimologija

Latinski naziv roda Allium bio je još kod starih Rimljana naziv za češnjak (Allium sativum), potječe od riječi halo (puštam miris). Ime je rodu 1753. godine dodijelio Carl Linnaeus prilikom klasificiranja srodnih vrsta. Ime vrste ursinum (medvjeđi), vjerojatno ukazuje da se medvjedi vole njima hraniti.[2] Na stranim jezicima nazivi su ramsons, wild garlic, broad-leaved garlic, wood garlic, bear leek, bear’s garlic (eng.), Bärlauch (njem.), ail des ours (fr.), aglio orsino (tal.), ajo de oso (špa.), alho-dos-ursos, alho selvagem (port.), čemaž, divji česen, medvedji česen, gozdni česen (slo.), 1753

Upotreba

Cijela biljka je jestiva – mladi listovi, stabljike i lukovice jestivi su te se jedu kao ukusna salata ili koriste kao začin. Također je i ljekovita biljka – sadrži antiseptično svojstvo, dobar je ekspektorans te snizuje visoki tlak.

Mladi listovi i stabljike beru se prije cvjetanja tokom ožujka i travnja a lukovice u jesen. Sakupljanje je potrebno raditi oprezno berući list po list kako se biljka ne bi mogla zamijeniti za otrovnu đurđicu (Convallaria majalis) ili mrazovac (Colchicum autumnale). Najočiglednija razlika je u mirisu – medvjeđi luk ima izražen miris na luk no to može i zavarati ukoliko na prstima već imate njegov miris.

Galerija fotografija

Podijeli