Preskoči do glavnog sadržaja

Poriluk

Allium porrum

Karakteristike

Poriluk (Allium porrum L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukova (Alliaceae). Lukovica je duguljasta, korijenje joj je čupavo. Listovi su duguljasto lancetasti, plosnati, široki do 3 cm, u obliku cilindra umotani jedan u drugoga. Listovi pri osnovi su bijeli, ostali su sivozeleni. U drugoj godini stvara se do 150 cm visoka stabljika koja je na vrhu stanjena i sadrži štitasti cvat. Cvat je okruglast, u početku zaštićen opnom, sadrdži sitne dvospolne, pravilne cvjetove. Prašnika je šest, tučak ima nadraslu, trogradnu plodnicu koja nosi više sjemenih zametaka.  Plod je tobolac koji u tri odjeljka nosi brojne sitne, crne sjemenke.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Sijanje na zaštićeno Sijanje na otvoreno Presađivanje Berba
Siječanj
I
- - - -
Veljača
II
- - - -
Ožujak
III
- - -
Travanj
IV
- -
Svibanj
V
- - -
Lipanj
VI
- - -
Srpanj
VII
- - -
Kolovoz
VIII
- - -
Rujan
IX
- - -
Listopad
X
- - -
Studeni
XI
- - -
Prosinac
XII
- - - -

Etimologija

Latinski naziv roda Allium bio je još kod starih Rimljana naziv za češnjak (Allium sativum), potječe od riječi halo (puštam miris). Ime je rodu 1753. godine dodijelio Carl Linnaeus prilikom klasificiranja srodnih vrsta. Na stranim jezicima nazivi su leek (eng.), Lauch, Porree (njem.), poireau (fr.), porro (tal.), porro, ajoporro (špa.), alho-porro (port.), por (slo.), praziluk (sr.).

Uzgoj

Sije se od travnja na gredicu, ali može se i kao presadnica puno ranije. Ako se presađuje sadi se dosta duboko, sve do zelenog lišća kako bi zadebljali donji dio bio što izdašniji. Zahtjeva dobro propusno tlo i troši puno hranjiva. Dobro ga je i nagrtati, da zemlja s vremenom dopire do mjesta gdje se listovi odjeljuju od stabljike. Može se i dodatno potaknuti izbjeljivanje stabljike tako da raste unutar kartonskog cilindra od toaletnog papira.

Ako poriluk dugo stoji na gredici, predugačke listovi možemo skratit.

Otporan je na zimske hladnoće i može stajat na gredici sve do proljeća. Jede se kad odeblja.

Lukova muha česta je štetočina. Prepoznaje se po malim, smeđim ličinkam ugniježdenima u rupicama pri donjem dijelu poriluka. Zbog tog razloga, uz red poriluka sije se i red mrkve, ili sadi se u dio gredice koji je omeđen barijerom od flisa visine 50-60 cm.

Upotreba

Koriste se za jelo donji dio biljke i listovi – sirovi, zapečeni ili kakvom drugom pripremom.

Galerija fotografija