Javor mliječ

Karakteristike

Javor mliječ (Acer platanoides L.) je listopadno stablo iz porodice sapindovki (Sapindaceae). Stablo je uspravno, vitko, naraste do 20 metara visine. Krošnja je gusta, jajasto zaobljena, na prostranom prostoru okruglasta. Korijenov sustav ima dobro razvijene bočne žile koje su pliće ali široke. Deblo je promjera veće od 1 m. Kora je debela oko 1 cm, u početku smeđesiva i glatka, kasnije tamnosmeđa te uzdužno i poprečno plitko izbrazdana, ne ljušti se. Mladi izboji su goli, u početku zelenkastosmeđi, kasnije smećkastosivi, prekriveni svijetlosmeđim lenticelama. Pupovi su sitni, ušiljeni, crvenosmeđi, sjajni, na rubu ljusaka sitno dlakavi, vršni pupovi su znatno veći od postranih koji su uži, prilegli uz granu i smješteni unakrsno nasuprotno. Listovi su nasuprotni, jednostavni, veliki 10-25 cm, nalaze se na tankim, crvenkastim peteljkama dugima 5-20 cm. Sastavljeni su od plojke razdijeljene na 3-7 krpastih režnjeva nazubljenog ruba i ušiljenih vrhova, srcaste osnove, goli su, na licu svijetlozeleni, naličje je svjetlije, u pazušcima žila kratko, svijetlosmeđe dlakavo, u jesen prije opadanja poprime zlatnožutu ili crvenkastu boju. Cvjetovi su jednodomni, jednospolni ili katkad dvospolni, skupljeni u uspravne gronjaste cvatove. Žućkastozelenkasti su, promjera oko 8 mm, građeni od pet listića čaške i vjenčića a nalaze se na drškama dugim 1-2 cm. Prašnika ima najčešće 8, kraći su od latica, tučak je jedan s nadraslom plodnicom i dva vrata. Cvatu prije listanja u travnju i svibnju. Plodovi su jednosjemeni, okriljeni oraščići dugi 4-7 cm, po dvije perutke spojene su pod tupih kutom, dozrijevaju u rujnu i listopadu. Sjemenka je na poprečnom presjeku plosnata. Peteljke listova, lisne nervature i mlade grančice sadrže mliječni sok.

Medonosna je biljka, najmedonosnija od svih javora. Prinos je oko 200 kg meda na 1 ha čistog zasada.^[1]

Stanište

Prirodno je rasprostranjen u većem središnjem dijelu Europe, od Francuske na zapadu, sve do zapadne i jugozapadne Azije. Raste pojedinačno ili u malim skupinama na vlažnim, rahlim, bogatim bazičnim, vapnenastim tlima listopadnih šuma, u nizinskom i brdskom području. Sadi se kao ukrasna biljka u parkovima i nasadima zbog guste krošnje. Razmnožava se sjemenom i vegetativno cijepljenjem (ukrasni kultivari). Otporan je na gradska onečišćenja i na hladne temperature. Dobre je izbojne snage iz panja. Životni vijek mu je do 150 godina.

Od većeg broja uzgojnih formi poznati su:

• ‘Globosum‘ – krošnja je široko okruglasta
• ‘Columnare‘ – krošnja je valjkasta, grane su uperene prema vrhu, listovi su manji i pliće urezani
• ‘Crimson King‘ – krošnja je široka, listovi su krupni, urezani i tamno crvenkastogrimizni, ujesen postanu narančasti, cvjetovi su intenzivno žuti
• ‘Faassen’s Black‘ – listovi su tamnopurpurni, sjajni na obje strane, lisne peteljke su također tamnopurpurne
• ‘Schwedleri‘ – listovi su tamnocrveni, lisne peteljke, nervatura i mladi izboji su crveni
• ‘Laciniatum‘ – listovi su duboko usječeni na režnjeve
• ‘Variegatum‘ – listovi su bijelo prošarani
• ‘Palmatifidum‘ – krošnja je široka, listovi su blijedozeleni i duboko razdijeljeni, u jesen su žuti ili crvenkastonarančasti
• ‘Pendulum‘ – grane su viseće

Etimologija

Latinsko ime roda Acer stari je latinski naziv za javor te znači oštar, šiljat, zbog listova šiljatih režnjeva.^[2] Ime javor mliječ dobio je vjerojatno prema mliječnom soku koje se izlučuje iz peteljki listova i mladih grančica. Poznat je i pod nazivom bosanski javor te je njegovo drvo zbog ugodne rezonance iznimno cijenjeno za izradu violina. Na stranim jezicima nazivi su Norway maple (eng.), Spitzahorn, Spitzblättriger Ahorn (njem.), érable plane, érable de Norvège, plaine, main-découpée, faux sycomore (fr.), acero riccio, platanoide (tal.), arce real, arce de Noruega, arce noruego, arce platanoide (špa.), ostrolistni javor (slo.), mleč (sr.).

Upotreba

Krajem zime se za vrijeme toplih dana može iz drva sakupiti sok. Sok sadrži 1,1-3,5% saharoze i tragove vanilina a može se koristiti za proizvodnju šećera.^[3]

Drvo je lijepe teksture, lako se polira, nalazi primjenu u stolarstvu te služi za izradu muzičkih instrumenata poput klavira.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
5. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
6. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
7. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
8. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Rasbak
• Mongo
• Krzysztof Ziarnek
• Włodzimierz Wysocki