Divlja ruža Rosa canina

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Rosa canina
Sinonimi:
Rosa dumosa Salisb., Rosa laxifolia Borbás

Karakteristike

Divlja ruža ili pasja ruža (Rosa canina L.) je listopadni grm iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste do 3 metara visine tvoreći razgranate, debele grane. Grane su kod starijih grmova duge i u luku povijene, smeđe, prekrivene snažnim, srpasto zavinutim dugim trnovima. Korijenov sustav je dobro razvijen i dubok. Kora je glatka, tamnozelena ili crvenkasta, kasnije sivkastosmeđa i uzdužno plitko ispucana. Pupovi su spiralno smješteni, jajolikog su oblika, imaju više žućkastozelenkastih ili crvenkastosmeđih, golih ljuski, postrani pupovi su koso otklonjeni od izboja i nešto su manji od vršnih pupova. Listovi su naizmjenični, imaju peteljku koja je bodljikava i pri dnu ima po 2 uska palistića, dugi su 7-9 cm, složeni, neparno perasti, sastavljeni od 5-7 jajastih lisaka koje su duge 1,5-4 cm, široke 1,2-2 cm, pilastog ruba, na licu su gole i sjajne, naličje je prekriveno rijetkim dlakama. Cvjetovi su dvospolni, krupni, veliki 2-8 cm, lijepi i mirisni, pojedinačni ili skupljeni po 2-5. Dvostrukog su ocvijeća, građeni od pet listića čaške širine 3-5 mm koi su pri osnovi međusobno srasli i svinuti unatrag. Vjenčić je sastavljen od 5 ružičastih ili bijelih, međusobno slobodnih latica dužine 1,5-3 cm. Prašnici su mnogobrojni. Cvatu od svibnja do srpnja kada ih rado posjećuju pčele koje skupljaju pelud i nektar. Plod je šipak, jajolik i gladak, dug 1,5-2 cm, na tjemenu ima ostatke čaške, nalazi se na goloj stapci dugoj 1-2 cm. Dozrijeva u rujnu i listopadu te unutar tvrdih, crvenih ljusaka nosi brojne žućkastosmeđe, uglate plodiće prekrivene čekinjastim dlačicama.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na području Europe, zapadne i srednje Azije, u sjeverozapadnoj Africi. Nalazimo je na sunčanim i suhim mjestima, vrlo često uz rubove šuma, živica i u sastavinama šikara, od nizina do pretplaninskih područja. Razmnožava se sjemenom i vegetativno zelenim reznicama u proljeće ili poludrvenastim reznicama ljeti.

Etimologija

Naziv roda Rosa bio je kod Rimljana naziv za ruže, potječe od grčke riječi rhodon (ruža) koja moguće potječe od indogermanske riječ vrod (nježan).[1] Ime vrste canina potječe od latinske riječi canis (pas), zato što se u rimsko doba vjerovalo da šipak liječi od bjesnoće. Ime je vidljivo i u našem nazivu pasja ruža. Na stranim jezicima nazivi su također većinom takvi – dog-rose (eng.), Hunds-Rose (njem.), rosier des Chiens, rosier des haies, églantier des chiens (fr.), rosa canina (tal., port.), rosal silvestre (špa.), navadni šipek (slo.).

Upotreba

Koriste se plodovi i njihove sjemenke. Sakupljaju se nakon prvog mraza kada malo omekšaju. Kako je šipak poprilično tvrd, jedan od načina da se sjemenke izvade jest da se nakon sušenja, zamotaju u krpu i s čekićem istuču. Tada ih je najbolje konzumirati kao čaj. Iskoristivi su i mladi listovi i latice koji su jestivi ili se koriste za čaj, te pupoljci od kojih se najčešće radi ekstrakt.

Plodovi sadrže vitamina C, B1, B2 i provitamina A (5-8 mg%), oko 2,6% šećera, 1,4% saharoze, organske kiseline, pektin i trjeslovine. Sjemenke su bogate vitaminom E i sadrže 0,01% vanilina koji daje blago ugodan miris. Listovi sadrže oko 400-550 mg% vitamina C.[2]

Od sjemenki šipka izrađuje se biljno ulje koje je vrlo cijenjeno u tretiranju raznih oboljenja kože, za regeneraciju kože kao i za njezinu svakodnevnu njegu.

Galerija fotografija

Podijeli