Modrozelena ruža
Rosa glauca
Karakteristike
Modrozelena ruža ili crvenolisna ruža (Rosa glauca Pourret) je listopadni grm iz porodice ruža (Rosaceae). Grane su uspravne, razgranate, dužine 150-300 cm. Rijetko su dlakave i prekrivene kratkim, srpastim trnovima. Korijenov sustav je razgranat i dobro razvijen. Kora je modro nahukana, u početku crvenosmeđa, kasnije tamnosmeđa i uzdužno ispucana. Pupovi su spiralni i sitni, prekriveni crvenkastim, golim ljuskama, postrani pupovi su koso otklonjeni od izboja i malo su manji od vršnih pupova. Listovi su dugi 7-12 cm, složeni su, neparno perasti, rasperani na 5-8 golih lisaka koje su duge 2-4,5 cm, široke 1,5-2,5 cm, oštro nazubljenih rubova, ušiljenog vrha, okruglaste do široko klinaste osnove, prekriveni voskom, na licu zagasito plavkastozeleni, mladi su ljubičasto nahukani, naličje je svjetlije i golo. Cvjetovi su dvospolni, krupni, veličine 2,5-4 cm, nalaze se na golim ili katkad na žljezdavo dlakavim stapkama, skupljeni su po 2-5 u gronjaste cvatove. Ocvijeće je dvostruko, latice su tamnopurpurne, u unutrašnjosti bijele, duge oko 2 cm, lapovi čaške su goli, ušiljeni, vrlo dugi, duži i od samih latica, široki 2-3 mm. Prašnici su žuti i mnogobrojni, tučaka također ima mnogo, međusobno su slobodnih vratova. Cvate u lipnju i srpnju. Plod je tamnocrveni, okruglasti, goli šipak dug 1-1,5 cm, na vrhu ima zaostatak čaške, sadrži mnogo oraščića. Dozrijeva u rujnu i listopadu.
Stanište
Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi. Raste pojedinačno ili u manjim grupama na sunčanim, kamenitim obroncima, u šumskim čistinama, na rubovima šuma pretplaninskih područja. Uzgaja se kao ukrasna biljka u parkovima i vrtovima, razmnožavanje se vrši sjemenom i vegetativno reznicama i cijepljenjem.
Etimologija
Ime vrste glauca znači plavkastozelen kao more.[1] Na stranim jezicima nazivi su red-leaved rose, redleaf rose (eng.), Rotblatt-Rose, Hecht-Rose, Bereifte Rose (njem.), rosier à feuilles rouges (fr.), rosa paonazza, rosa dalle foglie rosse (tal.), rosa inglesa, rosa de hoja roja (špa.), rdečelistni šipek (slo.).
Upotreba
Plodovi su jestivi, mogu se koristiti kao čaj premda nemaju puno mesa.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
