Crni ribiz Ribes nigrum

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Rosales
Rod:
Vrsta:
Ribes nigrum
Sinonimi:
Botrycarpum nigrum (L.) Spach, Ribes olidum Moench

Crni ribiz

Crni ribiz (Ribes nigrum L.) je listopadna trajna biljka iz porodice ogrozdovka (Grossulariaceae). Raste u obliku grm do 1-2 metra visine. Grane su uspravne. Listovi su naizmjenično smješteni, nalaze se na dugim i tankim peteljkama, dlanoliko su krpasti, na osnovi malos rcasti, široki su 7-15 cm, nešto su veći od listova crvenog ribiza. Lice im je glatko, na naličju su dlakavi i ponekad su vidljive žute točkaste žlijezde. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, mali, skupljeni u male grozdaste cvatove. Ocvijeće je dvostruko, čaška je građena od pet duguljastih, prema natrag uvinutih lapova, vjenčić je zvonolik, žućkastozelen, crvenkast u unutrašnjosti. Cvate u travnju i svibnju. Tučak ima podraslnu plodnicu s mnogobrojnim sjemenim zametcima, prašnika je pet. Plodovi su crne, okruglaste bobe promjera oko 1 cm, na tjemenu imaju ostatke čaške, sjajne su i sočnog, kiselkastog okusa. Dozrijevaju u lipnju.

Stanište

Prirodno raste na području istočne i središnje Europe, te zapadne i sjeverne Azije. Raste u dijelu šikara na vlažnom i humusom bogatom tlu, kod nas je u divljem obliku rijedak, no vrlo često se uzgaja ponajviše radi ukusnih plodova. Uspijeva i u krajevima s oštrom klimom odgovara mu polusjenovito mjesto. Otporan je na mraz.

Uzgoj

Razmnožava se uglavnom vegetativno reznicama, ili ponekad generativno sjemenom radi kreiranja novih sorti.

Prije sadnje tlo možemo obogatiti sjetvom biljaka za zelenu gnojidbu. Dubokim korijenom razrahlit će tlo, što je vrlo bitno, obzirom da je ribizov korijen plitak te je teško obraditi tlo ispod grma. Sadimo ga ujesen ili u rano proljeće malo dublje nego što je prethodno bio kako bi u tlu stvorio što više novih izbojaka. Potreban je razmak od 2 do 2,5 m. Važan je sloj malča koji će održavati vlažnost tla te štititi plitkorastuće korijenje. Gnojimo ga ujesen razgrađenim gnojom ili kompostom.

Redovito ga orezujemo jer uglavnom nosi plodove na jednogodišnjim izbojcima. Poslije berbe, neposredno iznad tla, režemo grane na kojima su rasli plodovi. Svake godine trebaju rasti 2-3 nova izbojka. Također režemo sve grane koje rastu prema unutra.

Medenje

Dobra je medonosna biljka, pčele posjećuju cvjetove sakupljajući nektar i malo cvjetnog praha. Na 1 ha površine prinos može biti oko 240 kg meda.[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Ribes bio je arapski naziv za ogrozd. Ime vrste nigrum (crn) ukazuje na plodove.[2] Na stranim jezicima nazivi su blackcurrant (eng.), Schwarze Johannisbeere, Schwarze Ribisel (njem.), cassissier, cassis, groseillier noir (fr.), ribes nero (tal.), cassis, grosellero negro, zarzaparrilla negra (špa.), črno grozdičje (slo.).

Upotreba

Bobice, pupovi i listovi sakupljaju se u srpnju. Bobice su znatno više kiselkastije zbog visokog sadržaja vitamina C (čak 500-1000 mg%) nego kod crvene i bijele sorte. Jedan su od najbogatijih izvora vitamina P, sadrže još vitamina B1, B2, K, šećer oko 10%, kalcija oko 88 mg%.[3] Jedu se sirove ili se prerađuju u sokove, kompote, marmelade. Suše se za čajeve.

Čaj od listova crnog ribiza čisti krv te smanjuje pretjeranu imunološku reakciju organizma, zbog čega se koristi kod autoimunih bolesti kao što su reumatoidni artritis i alergije. Svježi listovi sadrže oko 400 mg% vitamina C.[4]
Posve je sigurna biljka za upotrebu.

  • 1 žličica suhog lista prelije se s šalicom kipuće vode, ostavi 10 minuta poklopljeno i procijedi. Pije se 3× dnevno po jedna šalica između obroka.

Listovi se mogu fermentirati tako da se prekriju vlažnom krpom na 24 sata i nakon toga suše i koriste kao čaj.

Također se od sjemenki dobiva ulje koje ima istu ili sličnu primjenu kao kod listova. Takvo ulje bogato je je GLA masnom kiselinom kao što je imaju i ulja noćurka i boražine, no rijetko je na tržištu i visoke cijene.

Galerija fotografija

Podijeli