Ogrozd

Karakteristike

Ogrozd (Ribes uva-crispa L.) je listopadni grm iz porodice ogrozdovki (Grossulariaceae). Srednjeg je rasta, naraste oko 1 m u visinu. Grane su uspravne ili u luku povijene, razgranate, prekrivene trnovima koji su skupljeni po troje. Kora je tanka, sivkastosmeđa, ispucana, ljušti se u svijetlosmeđim prugama. Pupovi su jajastoduguljasti, šiljasti, prekriveni zelenkastosmeđim do crvenkastosmeđim, golim ljuskama, postrani pupovi su prilegnuti uz izboj i manji su od vršnih pupova koji su često svinuti. Listovi su naizmjenični, jednostavni, mali, dužine 2-5 cm, okruglasti, urezani na 3-5 režnjeva pilastog ruba, na licu zeleni i goli, na obje strane prekriveni sitnim dlačicama, imaju maljavu, do 2 cm dugu peteljku i nemaju palistiće. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, viseći, nalaze se na kratkim stapkama pojedinačni ili skupljeni po 2-3, zvonastog su oblika. Ocvijeće je dvostruko, čašku čine pet zelenkastih ili zelenkastocrvenih, goli lapova dužine 5-7 mm, vjenčić je građen od pet blijedocrvenih do zelenožutih latica 2-3 puta kraćih od lapova. Tučak ima podraslu, dlakavu plodnicu te nosi više sjemenih zametaka, prašnika je pet, prašnice su bijele. Cvjetovi se razvijaju pojedinačno u pazušcima listova tijekom travnja i svibnja. Plodovi su okrugle, kruto dlakave bobe, premda postoje i sorte glatke površine, mogu biti žuti, bijeli, crveni i zeleni, promjera su do 1 cm, sadrže više sjemenki. Dozrijevaju od početka srpnja do sredine kolovoza.

Stanište

Izvorno potječe iz Sibira i sjeveroistočne Kine, a u Europi se uzgaja od 16 stoljeća. Prirodno ga danas nalazimo u Europi, sjeverozapadnoj Africi, te zapadnoj, južnoj i jugoistočnoj Aziji, obično u staništima svijetlih šuma, živica, uz šumske putove, riječne doline brežuljkastog i brdskog područja, u Alpama ide sve do pretplaninskog pojasa. Odgovaraju mu vlažna, plodna, humusna i vapnenačka tla.

Uzgoj

Uzgajamo ga kao grm, živu ogradu ili stablašicu. Počinje rađati druge godine od sadnje a puni urod daje u 5-8 godini rasta. Plodovi su slađi ukoliko su izloženi većoj količini sunca.

Razmnožavamo ga sjemenom, poludrvenim reznicama ljeti, odrvenjelim reznicama u jesen ili položenicama. Sadimo ga ujesen (od studenog do prosinca), rjeđe u proljeće jer rano pupa. Razmak između grmova iznosi oko 1,5 m. Može se staviti potporanj koji bi štitio krošnju da se ne slomi pod težinom plodova, no nije neophodno jer će uspijevati i bez njega.

Traži dobro drenirano ilovasto tlo bogato vapnencem. Uspijeva na kiselom, alkalnom i neutralnom tlu, na suncu i polusjeni zaštićen od jakih vjetrova. Podnosi temperature i do -25°C. Osjetljiv je na zahlađenja prilikom cvatnje jer može doći do smanjenja uroda ili plodovi mogu biti sitniji. Visoke temperature dovode do paleži lišća.

Potrebno je redovito orezivanje kako bi zadržavali prozračnost krošnje. Nakon berbe ili ujesen odrežemo stare, tamne grane neposredno iznad tla. Odrasli grm treba imati 8-12 jednogodišnjih i dvogodišnjih izbojaka. Ukoliko se pojavi pepelnica režemo vršne izboje do zdravog drva jer upravo u tom dijelu grana prezimljuju gljivične spore.

Protiv hrđe preventivno prskamo juhom od preslice i vratića. Za opće zdravlje grma posipamo ga drvenim pepelom ili malčiramo gavezom jer oboje sadrže kalij koji pogoduje ogrozdu.

Etimologija

Latinsko ime roda Ribes bio je stari arapski naziv za ogrozd.^[1] Na stranim jezicima nazivi su gooseberry (eng.), Stachelbeere (njem.), groseillier à maquereau (fr.), uva spina (tal.), grosella espinosa europea, uva espina (špa.), groselheira (port.), kosmulja (slo.).

Upotreba

Plodove jedemo sirove, slatkastokiselkastog su okusa. Možemo ih koristit kao sok, sirup, pekmez, raditi kompot, slastice i slično. Sadrži vitamin C (100 mg%), kalcij (25 mg%), 1% pektina, oko 7% šećera te oko 90% vode. Potiče probavu i čiste krv.^[2]

Listovi se koriste kao čaj, nedozreli plodovi su otrovni.^[3]

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec ^{a b}
3. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
4. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
5. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga