Smokva Ficus carica

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Ficus carica
Sinonimi:
Ficus caprificus Risso, Ficus hyrcana Grossh.

Karakteristike

Smokva (Ficus carica L.) je listopadno stablo iz porodice dudova (Moraceae). Naraste do 10 metara visine, tvoreći široku krošnju s jako razvijenim, dugim no slabo razgranatim granama. Korijenov sustav je dobro razvijen. Deblo je promjera do 1,5 m, kora je siva i glatka, mladi izboji su maslinastozeleni i prekriveni lenticelama. Vršni pupovi su jajoliki, dugo ušiljeni, imaju 2-3 zelenkastosive ljuske dok su bočni pupovi okruglasti i sa više ljusaka. Listovi su naizmjenični, rastu na vrhovima grana na peteljci dugoj 3-6 cm, jednostavni su, veliki 10-25 cm, duboko  usječeni čime su podijeljeni na 3 – 5 režnjeva. Pri osnovi su srcasti ili ravni, na rubovima cjeloviti, kožasti, na licu tamnozeleni i hrapavo dlakavi, naličje im je svijetlozeleno i malo dlakavo. Cvjetovi su jednospolni, jednodomni, vrlo zanimljive i neobične strukture. Mali su, skupljeni unutar mesnatog zadebljanja te se izvana ne vide. Oprašuje ih smokvina osa (Blastophaga psenes) koja ulazi kroz maleni otvor na vrhu. Ocvijeće je jednostavno, muški cvjetovi su građeni od 3-5 listića i imaju pet prašnika, plodni ženski cvjetovi imaju pet listića i jedan tučak s nadraslom plodnicom dok neplodni ženksi cvjetovi imaju tučak s plodnicom bez sjemenih zametaka, u njima ose polažu jajašca i ti se cvjetovi preobraze u šiške. Cvate od svibnja do kolovoza. Plodovi su kruškastog oblika, veliki 3-8 cm, goli, žutosmeđi ili tamnoljubičasti kada dozriju i često crvenkasti iznutra. Svi dijelovi biljke sadrže gusti mliječni sok.

Stanište

Smatra se da je prirodno rasprostranjena na području zapadne i srednje Azije, udomaćena je u Europi i Sjevernoj Americi a i kultivira se širom svijeta u područjima tople umjerene klime. Razmnožava se sjemenom ili češće vegetativnim putem, cijepljenjem, reznicama ili povaljenicama. Uzgajamo je i u kontinentalnom području, premda plodovi nisu toliko veliki i sočni kao kod vrsta u južnoj Dalmaciji. Ponegdje ju sade i samo radi ukrasa. Otporna je na sušu i ne traži bogato, plodno tlo, dobre je izbojne snage iz panja. Životni vijek joj je do 200 godina.

Etimologija

Latinsko ime roda Ficus staro je ime za drvo i plod smokve kod Rimljana, vjerojatno feničanskog porijekla. Ime vrste carica vjerojatno ukazuje na regiju Karija u jugozapadnom dijelu Male Azije.[1] Na stranima jezicima poznata je kao fig (eng.), Echte Feige (njem.), figuier (fr.), fico (tal.), higuera (špa.), figa (slo.).

Upotreba

Sočan i sladak plod može se konzumirati svjež ili sušen, ili se prerađuje u marmelade i dr. Osušen plod sadrži do 50% invertnog šećera, organske kiseline (bučna, limunska i vinska kiselina), sluzne polisaharide i pektin.[2] Koristan je kao blagi laksativ, bilo da se konzumira ili da se prethodno namače u tekućinu te popije.

U pučkoj medicini se mliječni sok koji luči drvo koristi kao lijek za uklanjanje bradavica.

Galerija fotografija

Podijeli