Lirasti fikus
Ficus lyrata
Karakteristike
Lirasti fikus (Ficus lyrata Warb.) je stablo iz porodice dudova (Moraceae). Deblo je uspravno, često dobro razgranato od osnove, s krošnjom može doseći 12 metara visine. Grane su više uspravne, mladi izbojci su gotovo bez dlačica ili s vrlo sitnim dlačicama. Listovi su široki, dugi 15-50 cm, široki 12-20 cm, tamnozeleni, sjajni, kožasti, glatki, tupog vrha, kratkog oštrog šiljka na vrhu, valovitih su i cjelovitih rubova, izražene nervature, nalaze se na vrlo kratkoj peteljci. Cvjetovi su jednospolni, skupljeni u piramidalni cvatove, pojavljuju se u parovima u pazušcima listova. Plod je okruglast, ima zelenu kožu s krupnim bijelim točkicama.
Stanište
Prirodno je rasprostranjen u tropskom pojasu zapadne Afrike, od početka 20. stoljeća uzgaja se u većini botaničkih vrtova u Europi. Manji primjerci uzgajaju se kao ukrasne sobne biljke, na otvorenome biljke ne mogu preživjeti jer traže minimalnu temperaturu od 7°C.
Najbolje uspijeva u dobro osvijetljenim prostorima, idealno u prostoriji s južnim položajem. Izravna sunčeva svjetlost može uzrokovati opekline i promjenu boje lišća. Propuh koliko je god moguće treba izbjegavati.
U ranim fazama rasta, traži presađivanje svake dvije godine kako bi korijeni mogli rasti i iskoristiti dostupan prostor. Međutim, kako biljka raste, godišnja zamjena gornjeg sloja tla kvalitetnim kompostom trebala bi biti dovoljna da održi njezino zdravlje.
Kad je riječ o zalijevanju, važno je pronaći ravnotežu. Potrebno je izbjegavati pretjerano zalijevanje, ali paziti da se tlo ne isuši potpuno, jer to može rezultirati smećkastim listovima i njihovim opadanjem. Općenito, dobar smjer je zalijevati jednom tjedno i dopustiti da se gornji sloj tla osuši između zalijevanja. Bolje je manje zaliti nego prekomjerno, jer prekomjerno zalijevanje može biti štetno za biljku.
Razmnožavanje se vrši reznicama, iako jednostavnije ide zagrtanjem ili margotiranjem u proljeće.
Etimologija
Latinsko ime roda Ficus staro je ime za drvo i plod smokve kod Rimljana, vjerojatno feničanskog porijekla.[1] Ime vrste lyrata dobila je prema obliku listova koji podsjećaju na liru, antički glazbeni instrument.[2] Na stranim jezicima nazivi su fiddle-leaf fig (eng.), Geigen-Feige (njem.), higuera hoja de violín (špa.), lirastolisti fikus (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, (1984.), Drveće, Ljubljana: Mladinska knjiga
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
