Preskoči do glavnog sadržaja

Sibirska jela

Abies sibirica

Karakteristike

Sibirska jela (Abies sibirica Ledeb.) je zimzeleno stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Stablo je uspravno, usko piramidalne krošnje, naraste obično 35 metara visine. Najviši zabilježeni primjerak izmjeren je u Finskoj a iznosi 40 metara. Promjer debla iznosi do 1 metar, kora je sivozelena do sivosmeđa, glatka, jako smolasta. Pupovi su mali, okrugli, zeleni, smolasti. Listovi su igličasti, mekani, uvijeni prema gore, na naličju imaju dvije sive pruge, jako su aromatični. Cvate u svibnju. Češeri su valjkasti, dugi 5-9 cm, široki 2-3 cm, u početku su plavkasti, kada dozrijevaju su smeđi, ljuske su široko klinaste a dozrijevaju u listopadu i studenom. Sjemenke su duge oko 8 mm, oslobađaju se kada se češer raspadne.

Stanište

Rasprostranjena je u sjeveroistočnoj Europi i u sjevernoj Aziji sve do Kine i Mongolije gdje ponekad tvori i čiste sastojine. Raste u hladnoj klimi, obično u planinskom području na 1900-2400 metara nadmorske visine. Odgovaraju joj vlažna tla, tolerira sjenovita područja iako je tada sporijeg rasta. Naviknuta je na hladne temperature do -50°C.

Životni vijek joj iznosi do 200 godina. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Abies stari je naziv kod Rimljana. Dolazi od latinske riječi abire (rasti), čime se ukazuje na velike visine koju pojedine vrste mogu doseći. Ime vrste sibirica ukazuje na široku rasprostranjenost na području Sibira u sjevernom dijelu Azije. Na stranim jezicima nazivi su Siberian fir (eng.), Sibirische Tanne (njem.), sapin de Sibérie (fr.), abete siberiano (tal.), abeto de Siberia, siberiano (špa.), sibirska jelka (slo.).

Upotreba

Destilacijom vodenom parom iglica i grana dobiva se eterično ulje koje je blago žućkaste boje i aromatičnog mirisa. Koristi se kao osvježivač zraka te za ublažavanje respiratornih problema.

Drvo je mekano i lagano, nalazi primjeru u izradi namještaja, u stolariji i građevinarstvu.

Galerija fotografija

Pregled lokacija