Balzamasta jela Abies balsamea

Carstvo:
Red:
Pinales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Abies balsamea
Sinonimi:
Pinus balsamea L., Pinus taxifolia Salisb., Picea balsamea (L.) Loudon, Abies balsamifera Michx.

Karakteristike

Balzamna ili balzamasta jela (Abies balsamea (L.) Mill.) je crnogorično stablo iz porodice borovki (Pinaceae).  Naraste do 25 m visine tvoreći pravilnu, konusnu krošnju sve do zemlje. Korijenov sustav je površinski. Kora je sivosmeđa, u početku glatka, kasnije ispucana, ima velike mjehure koji su puni ljepljivom smolom. Pupoljci su crvenkasti, jajasti i smolasti. Iglice su spiralno smještene na granama i pri osnovi su uvijene, šiljaste, duge 1,5-2,5 cm, široke oko 2 mm, tupe, na licu tamnozelene i sjajne, na naličju imaju dvije bijele pruge, ugodna su mirisa na balzam kada se smrve među prstima. Češeri su uspravni, dugi 5-10 cm, široki 2-2,5 cm, u početku tamnoljubičasti, kasnije smeđi, rastu uglavnom u gornjem dijelu stabla. Dozrijevaju u rujnu kada se raspadaju na stablu i otpuštaju okriljene sjemenke.

Razvijen je veći broj kultivara od kojih je dobro napomenuti: ‘Glauca‘ čije iglice su sivoplavkaste, ‘Columnaris‘ je valjkaste forme i ‘Nana‘ je niska forma okruglastog oblika.

Stanište

Rasprostranjena je u Sjevernoj Americi, u Kanadi i sjeveroistočnom dijelu SAD-a gdje raste do 1600 m nadmorske visine. U Europu je unešena 1697. godine,[1] uzgaja se kao soliter ili u skupinama, uzgaja se i kao božićno drvo. Odgovara joj polusjenovito i sjenovito mjesto, glinovita zemljišta, otporna je na mraz. Živi do 200 godina. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.

Etimologija

Latinsko ime roda Abies stari je naziv kod Rimljana. Dolazi od latinske riječi abire (rasti), čime se ukazuje na velike visine koju pojedine vrste mogu doseći. Ime vrste balsamea i naziv balzamasta jela dobila je prema smoli koju izlučuje. Na stranim jezicima nazivi su većinom istog značenja, primjerice balsam fir (eng.), Balsam-Tanne (njem.), sapin baumier (fr.), abete balsamico (tal.), abeto balsámico, abeto de Navidad (špa.), balzamovec (slo.).

Upotreba

Mlade iglice kao i druge jele mogu se koristiti kao čaj. Jestiv je i unutrašnji dio kore u slučaju nužde, suši se, melje u prah i koristi kao dodatak brašnu ili se kao mlada kora konzumira sirovom. Smola je jestiva, premda neugodnog okusa, u narodnoj medicini koristi se za simptome prehlade.[2]

Smola se koristi u mikroskopiji, kao ljepilo za staklo. Drvo se koristi za proizvodnju papira.

Galerija fotografija

Podijeli