Balzamasta jela
Abies balsamea
Karakteristike
Balzamna ili balzamasta jela (Abies balsamea (L.) Mill.) je crnogorično stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Naraste do 25 m visine tvoreći pravilnu, konusnu krošnju sve do zemlje. Korijenov sustav je površinski. Kora je sivosmeđa, u početku glatka, kasnije ispucana, ima velike mjehure koji su puni ljepljivom, žućkastom smolom. Pupoljci su crvenkasti, jajasti i smolasti. Iglice su spiralno smještene na granama i pri osnovi su uvijene, šiljaste, duge 1,5-2,5 cm, široke oko 2 mm, tupe, na licu tamnozelene i sjajne, na naličju imaju dvije bijele pruge, ugodna su mirisa na balzam kada se smrve među prstima. Muški cvjetovi su zelenkastožuti, crvenkasto nahukani, ženski su svijetložuti. Češeri su uspravni, dugi 5-10 cm, široki 2-2,5 cm, u početku tamnoljubičasti, kasnije smeđi, preklapajućih ljusaka, rastu uglavnom u gornjem dijelu stabla. Dozrijevaju u rujnu kada se raspadaju na stablu i otpuštaju okriljene sjemenke.
Razvijen je veći broj kultivara od kojih je dobro napomenuti: ‘Glauca‘ čije iglice su sivoplavkaste, ‘Columnaris‘ je valjkaste forme i ‘Nana‘ je niska forma okruglastog oblika.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena u Sjevernoj Americi, u Kanadi i sjeveroistočnom dijelu SAD-a gdje raste do 1600 m nadmorske visine. U Europu je unešena 1697. godine,[1][2] uzgaja se kao soliter ili u skupinama, uzgaja se i kao božićno drvo. Odgovara joj polusjenovito i sjenovito mjesto, glinovita zemljišta, otporna je na mraz. Živi do 200 godina. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.
Etimologija
Latinsko ime roda Abies stari je naziv kod Rimljana. Dolazi od latinske riječi abire (rasti), čime se ukazuje na velike visine koju pojedine vrste mogu doseći. Ime vrste balsamea i naziv balzamasta jela dobila je prema smoli koju obilno izlučuje. Na stranim jezicima nazivi su većinom istog značenja, primjerice balsam fir (eng.), Balsam-Tanne (njem.), sapin baumier (fr.), abete balsamico (tal.), abeto balsámico, abeto de Navidad (špa.), balzamovec (slo.).
Upotreba
Mlade iglice kao i druge jele mogu se koristiti kao čaj. Jestiv je i unutrašnji dio kore u slučaju nužde, suši se, melje u prah i koristi kao dodatak brašnu ili se kao mlada kora konzumira sirovom. Smola je jestiva, premda neugodnog okusa, u narodnoj medicini koristi se za simptome prehlade.[3]
Smola kada se zagrije do 160°C postaje tekuća te se koristi kao cement, ljepilo za staklo kod izrade optičkih instrumenata.[4]
Drvo se koristi za proizvodnju papira.
Galerija fotografija
Literatura
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, (1984.), Drveće, Ljubljana: Mladinska knjiga
- Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster a b
- http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Abies+balsamea
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
