Primorski bor Pinus pinaster

Carstvo:
Red:
Pinales
Porodica:
Rod:
Podrod:
Vrsta:
Pinus pinaster
Sinonimi:
Pinus hamiltonii Ten., Pinus maritima Lam. non Mill., Pinus mesogeensis Fieschi et Gaussen

Karakteristike

Primorski bor (Pinus pinaster Aiton) je crnogorično stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Naraste do 35 metara tvoreći piramidalnu, prozračnu krošnju. Deblo je promjera do 120 cm, kora je debela, u početku svijetlosiva, kasnije postane crvenkastosmeđa i duboko izbrazdana, tvori nepravilne ljuske. Pupoljci su ušiljeni, veliki 2-3 cm, nisu smolasti. Iglice su plavkastozelene, duge 10-25 cm, široke 2 mm, krute, skupljene po dvoje u čuperku ili rjeđe troje, održavaju se na stablu 3 godine. Češeri su svijetlosmeđi, jajasti, veliki 10-20 cm, široki 5-8 cm, nalaze se na kratkoj dršci i skupljeni su po 2-4 zajedno. Dozrijevaju nakon dvije godine. Sjeme je veliko 7-8 mm, krilo su im duga 20-25 mm.

Stanište

Prirodno je rasprostranjen na širem području oko Sredozemlja u nizinskom, ponegdje i u brdskom području. U Južnoj Africi smatra se invazivnom vrstom. Kod nas raste u priobalnom području, također se sadi u šumama i parkovima duž primorja. Uzgaja se radi proizvodnje smole. Osjetljiv je na hladne temperature, traži kontinuiranu vlagu zraka. U početku raste vrlo brzo.

Etimologija

Latinsko ime roda Pinus staro je ime za borove koje se često koristilo i za druge crnogorične biljke, ali i za biljke koje nemaju veze s porodicom borovki (Pinaceae), kao npr. za rod joha (Alnus) zbog malih češerića.[1] Ime vrste pinaster složenica je latinski riječi pinusaster (nalik na).[2] Na stranim jezicima nazivi su maritime pine, cluster pine (eng.), See-Kiefer (njem.), pin maritime, pin des Landes, pin mésogéen (fr.), pino marittimo, pino selvatico (tal.), pino rodeno, pino marítimo, pino rubial (špa.), pinheiro-bravo (port.), obmorski bor (slo.).

Upotreba

Jestive su sjemenke, mogu se konzumirati i sirove.

Galerija fotografija

Podijeli