Munika
Pinus heldreichii
Karakteristike
Munika (Pinus heldreichii Christ) je crnogorična vrsta drveća iz porodice borovki (Pinaceae). Naraste do 30 m, tvoreći ravno ili uvijeno deblo promjera 1 metar. Korijenski sustav je jak i dubok, tvori brojne izboje. Krošnja je u početku stožasta, kasnije više okruglasta. Kora je u početku bjelkastosiva i glatka, kasnije postane siva i duboko ispucala na nepravilne ljuske. Korijen je dobro razvijen. Pupovi su dugi 2 cm, nisu smolasti. Listovi su igličasti, tamnozeleni, kruti, dugi 6-9 cm, široki 1,5-2 mm, skupljeni po dvoje u čuperku, na stablu traju nekoliko godina. Cvate u travnju i svibnju. Muški cvjetovi su grupirani u rese, ženski češeri su pojedinačni ili po 2-4 na granama, dugi 5-9 cm, široki oko 2,5 cm, u početku tamnoljubičaste boje, kasnije postanu smeđi, na plodnim ljuskama imaju unatrag savinuti ili ravni, kratki šijak. Dozrijevaju u rujnu i listopadu 18 mjeseci nakon oprašivanja. Sjemenke su eliptične, duge 6-7 mm, krilca su duga 20-25 mm.
Stanište
Rasprostranjena je u južnoj i jugoistočnoj Europi (Srbija, Crna Gora, Italija, Grčka, Albanija, Bugarska) na pretplaninskim i planinskim područjima, negdje tvori i čiste sastojine. Uzgaja se kao ukrasna biljka pojedinačno ili u grupama, postoje razni kultivari. Stabla traže vlažnu i dobro dreniranu zemlju na punom suncu. Razmnožava se sjemenom koje je dobre klijavosti ili vegetativnim putem. Stabla su otporna na niske temperature do -45°C. Brzog je rasta, zabilježeni je primjerak stariji od 900 godina u nacionalnom parku Pollino u južnoj Italiji.
Etimologija
Latinsko ime roda Pinus staro je ime za borove koje se često koristilo i za druge crnogorične biljke, ali i za biljke koje nemaju veze s porodicom borovki (Pinaceae), kao npr. za rod joha (Alnus) zbog malih češerića.[1] Ime vrste dano je u čast njemačkog botaničara Theodora von Heldreicha (1822. – 1902.) koji je proučavao floru Grčke. Sinonim vrste leucodermis potječe od grčkih riječi leukos (bijelo) i derma (koža), zbog bjelkaste ili svijetlosive kore. Na stranim jezicima nazivi su Bosnian pine, Heldreich’s Pine (eng.), Schlangenhaut-Kiefer, Lorica-Kiefer, Panzerkiefer (njem.), pin de Bosnie (fr.), pino loricato (tal.), pino de los Balcanes (špa.), bosanski bor (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Laura Mason, (2013.), Pine, London: Reaktion Books
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
