Žuti bor
Pinus ponderosa
Karakteristike
Žuti bor (Pinus ponderosa Douglas ex C.Lawson) je crnogorično stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Naraste do 75 m visine tvoreći deblo promjera 4 metra. Krošnja je u početku usko piramidalna, kasnije postane široka. Korijen ide do 2 metra dubine, tvori široke postrane korijene. Kora debla je debela do 10 cm, u početku je crnosmeđe kore, kasnije postane žuta do narančastocrvena i ispucana u veće ljuske. Listovi su igličasti, skupljeni po 2-5 u čuperku, dugi 20-30 cm, tamnozeleni. Češeri su svijetlosmeđi, široko jajasti, dugi 8-20 cm, široki 4-6 cm, gotovo sjedeći, pojedinačni ili ih je nekoliko zajedno. Dozrijevaju druge godine ujesen kada se raspadaju na stablu i otpuštaju sjemenke. Sjemenke su tamnosmeđe, ovalne, duge 6-10 mm, krila su im duga 2-3 cm.
Opisano je nekoliko podvrsta koje se razlikuju prema staništu, dužini iglica, izgledu češera i sl. Najveći izmjereni primjerak stabla visok je 81,79 m, dok je drugo stablo izmjereno na debljinu od iznosi 8,2 m, oboje rastu u zapadnoj Sjevernoj Americi.
Stanište
Rasprostranjen je u zapadnoj Sjevernoj Americi od Kanade do Meksika. Najčešća je vrsta bora tamo, često i tvore čiste šume. U Europi se uzgaja od prvog dijela 19. stoljeća kao ukrasna vrsta u parkovima i vrtovima, pojedinačno ili u grupama. Otporan je na sušu, mraz i niske temperature, podnosi bilokakva zemljišta, premda mu najbolje odgovaraju glinovita, dobro drenirana, duboka i vlažna tla. Kod nas ne naraste više od 40 metara. Živi do 600 godina.
Etimologija
Latinsko ime roda Pinus staro je ime za borove koje se često koristilo i za druge crnogorične biljke, ali i za biljke koje nemaju veze s porodicom borovki (Pinaceae), kao npr. za rod joha (Alnus) zbog malih češerića.[1] Naziv vrste ponderosa znači težak, masivan. Na stranim jezicima nazivi su ponderosa pine, bull pine, blackjack pine, western yellow-pine (eng.), Gelb-Kiefer, Gold-Kiefer, Ponderosa-Kiefer (njem.), pin jaune, bois lourd (fr.), pino giallo (tal.), pino ponderosa (špa.), rumeni bor (slo.).
Upotreba
Destilacijom vodenom parom iglica proizvodi se eterično ulje koje se koristi u aromaterapiji za probleme s cirkulacijom i kao dodatak biljnim uljima za masažu.
Galerija fotografija
Literatura
- Laura Mason, (2013.), Pine, London: Reaktion Books
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
