Poljska ljubica Viola arvensis

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Violales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Viola arvensis

Karakteristike

Poljska ljubica (Viola arvensis Murr.) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice ljubica (Violaceae). Naraste od 5 do 50 centimetara u visinu. Stabljika je uspravna ili blago polegnuta, gola ili rijetko dlakava, jednostavna ili razgranata. Donji listovi su jajasto ili okruglasto eliptični prekriveni sitnim dlačicama, peteljka je dužine liske. Srednji su izduženo obrnuto jajoliki ili eliptični, urezani, na kratkim peteljkama. Gornji listovi, lancetasta oblika, stoje na kratkim lisnim drškama. Svi su blago urezanih rubova. U pazušcima listova razvija se cvjetna stapka, koja je dva puta duža od lista. Cvjetovi su pojedinačni, peterolatični, žute boje, mali, promjera 1 – 1,5 cm, bez mirisa. Cvate od travnja do listopada. Plod je višesjemena čahura. Sjeme je izduženo i jajoliko, zadržava klijavost do 6 godina. Na sjemenkama se razvijaju elajosomi – nastavci bogati masnim tvarima i bjelančevinama zbog kojih ih mravi skupljaju i raznose. Jedna biljka godišnje proizvede 1500-8500 sjemenki[1] koje zadržavaju sposobnost klijanja i nakon 400 godina.[2]

Klima i stanište

Rasprostranjena je na području Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike. Raste na obrađenim, otvorenim poljima, njivama, putevima, naročito u žitnim poljima, od nizina do 1200 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom, odgovaraju joj hranjiva tla. Najmanja temperatura klijanja je 2-3°C, optimalna od 18 do 24°C.

Etimologija

Ime roda Viola latinska je umanjenica od grčke riječi ion (ljubičica),[3] bio je još kod Rimljana naziv za biljku. Ime vrste arvensis znači poljski. Nazivi na stranim jezicima su field pansy (eng.), Acker-Stiefmütterchen (njem.), pensée des champs (fr.), viola dei campi (tal.), pensamiento silvestre (špa.), njivska vijolica (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli