Rivinijeva ljubica
Viola riviniana
Karakteristike
Rivinijeva ljubica (Viola riviniana Rchb.) je trajna zeljasta biljka iz porodice ljubica (Vioaceae). Stabjika je uspravna ili uzdižua, visoka 5-10 cm. Cvjetovi su dvospolni, krupni, veliki oko 2-2,5 cm. Čaška je građena od 5 široko lancetastih lapova, vjenčić je sastavljen od 5 nejednakih latica, ostruga je šuplja i debela. Tučak ima jednogradnu nadraslu plodnicu i nosi mnogo sjemenih zametaka. Cvate od travnja do lipnja. Plod je tobolac koji se otvara sa tri zaklopca a sadrži brojne sjemenke koje raznose mravi.
Promjenjiva je vrsta, opisano je više oblika.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi i Aziji. Raste na sunčanim ili polusjenovitim staništima umjereno bogatim dušikom, u listopadnim ili crnogoričnim šumama, na rubovima šuma, u šumskim čistinama, u grmlju i šikarama, do 2000 m nadmorske visine.
Etimologija
Ime roda Viola latinska je umanjenica od grčke riječi ion (ljubičica),[1] bio je još kod Rimljana naziv za biljku. Ime vrste dano je u čast njemačkom botaničaru Augustusu Quirinusu Rivinusu (1652. – 1723.). Na stranim jezicima nazivi su common dog-violet, wood violet (eng.), Hain-Veilchen (njem.), violette de Rivinus, violette de Rivin (fr.), violeta de monte (špa.), Rivinova vijolica (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi listovi kao i cvjetni pupoljci, dodaju se u salate i juhe.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
