Pasja ljubica
Viola canina
Karakteristike
Pasja ljubica (Viola canina L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice ljubica (Vioaceae). Stabljika je pojedinačna, uspravna ili uzdižuća, razgranata na samoj osnovi, visoka 5-20 cm. Listova ima 3-6, ovalno su široko jajasti ili kopljasti, tupi, sitno nazubljenih rubova, plojka je duga 2-5 cm, široka 1-2 cm, nalaze se na dugim peteljkama. Pri osnovi im se nalaze usko lancetasti ili šiljasti, nazubljeni zalisci dužine 0,5-1,5 cm. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni, ima ih 1-3 po biljci, ne mirišu, blijedoljubičasti ili sivkastoplavi, dugi 1,5-2,5 cm. Čaška ima duguljasto ušiljene listiće. Listići krunice su obrnuto jajasti, plavoljubičasti, u osnovi bjelkasti. Ostruga je valjkasta, duga 3-8 mm, tupa na vrhu. Cvate od travnja do lipnja. Plod je gola, izduženo jajasta kapsula koja sadrži jajasto, smeđe do žućkastobijelo sjeme.
Stanište
Rasprostranjena je u umjerenom pojasu Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Raste u velikim skupinama na na sunčanim i polusjenovitim staništima, na umjereno toplim, humusnim, vlažnim i kiselim tlima. Varijabilna je vrsta.
Etimologija
Naziv roda Viola latinska je umanjenica od grčke riječi ion (ljubičica),[1] bio je još kod Rimljana naziv za biljku. Na stranim jezicima nazivi su heath dog-violet, heath violet (eng.), Hunds-Veilchen, Roßveilchen (njem.), violette des chiens (fr.), viola selvatica (tal.), pasja vijolica (slo.).
Upotreba
Mladi jestivi i cvjetni pupoljci su jestivi.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
