Mirisna ljubica Viola odorata

Carstvo:
Red:
Malpighiales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Viola odorata
Sinonimi:
Viola odora Neck., Viola wiedemannii Boiss.

Karakteristike

Mirisna ljubica (Viola odorata L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice ljubica (Vioaceae). Grmolikog je oblika i poleglog rasta, visoka 5 do 10 cm. Listovi su skupljeni u prizemnu rozetu, ovalni, srcolike osnove, plitko nazubljenih rubova, nalaze se na 1-5 cm dugoj peteljci. Cvjetovi su pojedinačni, promjera 1,5-2 cm, nalaze se u pazušcima listova na 3-7 cm dugim stapkama, jakog su i vrlo ugodnog mirisa. Građeni su od čaške koju čini pet jajastih lapova, vjenčić je sastavljen  od pet ljubičastih, modrikastih ili bijelih, naopako jajastih latica a jedna od latica izdužena je u ostrugu. Prašnika ima 5. Cvatu od ožujka do svibnja. Plod je okruglasti i fino dlakavi tobolac veličine oko 7 mm sa sjemenkama koje završavaju elajosomima, nastavcima koje zbog obilja bjelančevina i masnih tvari sakupljaju mravi i tako rasprostranjuju.

Smatra se dobrom medonosnom biljkom, cvjetove rado posjećuju pčele koje sakupljaju manje količine nektara i peluda.

Stanište

Rasprostranjena je na velikom dijelu Europe i Azije no u raznim drugim područjima je naturalizirana. Nalazimo je u svjetlijim listopadnim šumama, među grmljem, uz putove, obale rijeka i potoka. Najviše voli sjenu drveća i vlažna tla bogata humusom. Unatoč spomenutom, bez problema raste na gotovo svakom tipu tla, u suncu i sjeni.

Uzgoj

Sadimo je ujesen na razmak od 10 do 15 cm. Razmnožava se izdancima i sjemenom ujesen jer klija dok je mraz. Može se razmnožavati i vriježama koje se razvijaju nakon cvatnje. Gnojimo je jedan ili dva puta godišnje, previše hranjiva potiče razvoj lista a ne cvijeta. Uklanjamo stare, odrvenjele biljke. Po suhom vremenu provjeravamo napada li je crveni pauk.

Etimologija

Ime roda Viola latinska je umanjenica od grčke riječi ion (ljubičica),[1] bio je još kod Rimljana naziv za biljku. Ime vrste odorata znači mirisan. Na stranim jezicima poznata je kao sweet violet, english violet (eng.), Duftveilchen (njem.), violette odorante (fr.), viola odorata, viola mammola (tal.), violeta común, viola (špa.), dišeča vijolica (slo.).

Upotreba

Mlade listove priređujemo kao špinat, sadrže vitamin C i karotin, cvjetovi se dodaju u salate i juhe. Od listova, cvjetova i korijena može se pripremati čaj koji se koristi kod bolesti grla i usne šupljine.[2]

Od listova izrađuje se apsolut koji se koristi u parfemskoj industriji. Vrši se otapanje listova u alkoholu te se nakon ekstrakcije alkohol otpari. Dobije se viskozna tekućina svježeg mirisa koju mnogi opisuju kao nalik na svježe pokošenu travu.

Galerija fotografija

Podijeli