Pinija Pinus pinea

Carstvo:
Red:
Pinales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Pinus pinea
Sinonimi:
Pinus maderensis Ten., Pinus sativa Lam

Karakteristike

Pinija ili pinj (Pinus pinea L.) je crnogorično stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Stablo naraste do 25 metara visine tvoreći u gornjem dijelu snažno razgranatu krošnju oblika kišobrana. Korijen je jak, dubok i dobro razgranat, bez glavne žile. Deblo je promjera do 150 cm, kora debla je crvenosmeđa, debela i duboko izbrazdana. U većem dijelu stabla grane nedostaju, početne grane su horizontalne i dugačke, vršne grane su uspravljene. Pupoljci su svijetlosmeđi, jajoliki, ušiljeni, dugi 8-12 cm i nisu smolasti. Iglice su svijetlozelene, ušiljene, duge su 10-20 cm, široke do 2 mm, krute, smještene po dvoje u čuperku, na stablu ostaju 2-3 godine. Cvjetovi su jednospolni, cvatu u travnju i svibnju. Češeri su krupni, okruglasti, sjedeći, dugi 8-15 cm i široki 7-10 cm, pojedinačni ili skupljeni po 2-3. Dozrijevaju u trećoj godini, nakon dozrijevanja češeri na stablu ostaju još ostaju nekoliko godina. Sadrže oko 100 sjemenki dugih oko 2 cm, široke 5-10 mm, imaju okriljenu košticu u kojoj se nalazi duguljasta, ovalna jezgra omotana tankim omotačem.

Stanište

Rasprostranjena je u južnoj Europi i zapadnoj Aziji na području oko Mediterana. Kod nas raste samo u području primorja, većinom su stabla zasađena no smatra se da je na istočnom području otoka Mljeta autohtona. Sadi se i kao ukrasna biljka, razmnožava se sjemenom. Mlade biljke u početku brzo rastu. Osjetljiva je na sušna razdoblja i buru i ne tolerira niske temperature niže -10°C. Životni vijek stablima je do oko 250 godina.

Etimologija

Latinsko ime roda Pinus staro je ime za borove koje je bilo često u upotrebi, koristilo se i za druge crnogorične biljke, ali i za biljke koje nemaju veze s porodicom borovki, kao npr. za rod joha (Alnus) zbog malih češerića.[1] Ime vrste pinea imenovano je prema sjemenkama pinjolima.[2] Na stranim jezicima nazivi su stone pine, stone pine, umbrella pine, parasol pine (eng.), Pinie, Italienische Steinkiefer, Mittelmeer-Kiefer, Schirm-Kiefer (njem.), pin parasol, pin pignon, pin d’Italie (fr.), pino domestico (tal.), pino piñonero, pino manso, pino doncel (špa.), pinheiro-manso (port.), pinija (slo.).

Upotreba

Jestive su sjemenke koje se sakupljaju u listopadu i studenom. Jedu se sirove, bogate su masnim kiselinama. Jestivi su i pupovi i mladi češeri premda je zbog visoke krošnje do njih vrlo teško doprijeti.[3]

Galerija fotografija

Podijeli