Perzijska čestoslavica

Karakteristike

Perzijska čestoslavica (Veronica persica Poiret) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice trputca (Plantaginaceae). Stabljika je jednostavna ili razgranata od osnove, polegnuta uz tlo ili se tek dijelom uzduže. Niskog je rasta, naraste do 60 cm visine, prekrivena je kovrčavim dlačicama i često tamnocrvenkasta. Donji listovi su naizmjenični i kratke stapke, srednji i gornji su nasuprotni i gotovo sjedeći, svi su jajolikog oblika, dugi i široki 1-2 cm, pri osnovi su plitko srcoliko usječeni i grubo su nazubljenih rubova. Cvjetovi su pojedinačni, mali, promjera 10-15 mm, smješteni u pazušcima listova na oko 5-30 mm dugim drškama, dužima od pricvjetnih listova. Ždrijelo je žućkasto, vjenčić je svijetloplav s tamnim prugama, čaška je duboko razdijeljena na 4 lapa. Prašnika je 4. Može cvasti i tijekom cijele godine ako su uvjeti povoljni, no obično od ožujka do listopada. Plod je bubrežasta kapsula koja u dva odjeljka sadrži sitne, široko eliptične sjemenke udubljene s jedne strane. Jedna biljka proizvede 50-100 sjemenki koje rasprostranjuju mravi.

Stanište

Porijeklom je iz planinskog pojasa jugozapadne Azije, danas je raširena u cijelom svijetu. U Europi se raširila kada je pobjegla iz botaničkih vrtova, prvi puta je primijećena 1805. godine u Njemačkoj. U Hrvatskoj je prvi zapisi spominju 1847. godine u Splitu.^[1] Nalazimo je na travnjacima, livadama, u vrtovima, oranicama, na zapuštenim zemljištima, na šumskim čistinama od nizine do 1800 m nadmorske visine. Raste na svježim, dobro prozračenim tlima s osrednjom razinom humusa i umjereno kisele reakcije. Razmnožava se sjemenom.

Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove sakupljajući nektar i nešto manje peluda.

Etimologija

Latinsko ime roda Veronica dano je prema svetici Svetoj Veroniki (1445. – 1497.)^[2] ili prema drugom izvoru moguće da je izmijenjen način pisanja od Betonica, prema Pliniju Starijem potječe od keltskog naroda Betonaca.^[3] Ime vrste persica ukazuje na izvorno stanište područja Perzije (današnji Iran).

Na stranim jezicima poznata je kao birdeye speedwell, persian speedwell, bird’s-eye (eng.), Persische Ehrenpreis (njem.) véronique de Perse, véronique commune (fr.), veronica comune, occhi della Madonna (tal.), perzijski jetičnik (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi izdanci i listovi.

Galerija fotografija

Literatura

1. Toni Nikolić, Božena Mitić, Igor Boršić, (2014.), Flora Hrvatske: invazivne biljke, Zagreb: Alfa
2. http://www.actaplantarum.org/acta/etimologia.php?p=1&o=1,0,0,0,0,0,1,2,3,4,5&n=v
3. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga