Širokolisna čestoslavica
Veronica urticifolia
Karakteristike
Širokolisna čestoslavica (Veronica urticifolia Jacq.) iz porodice trputca (Plantaginaceae). Stabljika je jednostavna, uspravna ili uzdižuća, gola ili dlakava, visoka 20-60 cm. Podanak je puzajuć i razgranat. Listovi su nasuprotni, široko ovalni i srcoliki, jako nazubljeni, ušiljenih vrhova, na obje strane obrasli rijetkim dlačicama, dugi 4-8 cm, široki 2-4 cm, donji listovi su na kratkim peteljkama, gornji srcastom osnovom sjede na stabljici. Cvjetovi su dvospolni, po 15-25 cvjetova skupljeno je u pazušcima listova u vršne cvatove. Čaška je mala, trostruko kraća od vjenčića koji je blijedoružičaste ili rijetko bijele boje. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je čahura duga oko 4 mm, sadrži žućkaste sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi. Raste u listopadnim šumama (bukva), u pukotinama stijena, na svježem, neutralnom, plodnom, vapnenačkom tlu, od brdskog do planinskog pojasa.
Etimologija
Latinsko ime roda Veronica dano je prema svetici Svetoj Veroniki (1445. – 1497.)[1] ili prema drugom izvoru moguće da je izmijenjen način pisanja od Betonica, prema Pliniju Starijem potječe od keltskog naroda Betonaca.[2] Ime vrste urticifolia ukazuje na sličnost s listovima koprive (Urtica dioica).
Na stranim jezicima nazivi su nettle-leaved speedwell (eng.), Nesselblättriger Ehrenpreis, Nesselblatt-Ehrenpreis (njem.), véronique à feuilles d’ortie (fr.), veronica delle faggete, veronica con foglie di ortica (tal.), koprivolistni jetičnik (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- http://www.actaplantarum.org/acta/etimologia.php?p=1&o=1,0,0,0,0,0,1,2,3,4,5&n=v
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga