Potočna čestoslavica Veronica beccabunga

Carstvo:
Red:
Lamiales
Vrsta:
Veronica beccabunga
Sinonimi:
Beccabunga vulgaris Fourr., Cardia beccabunga (L.) Dulac

Karakteristike

Potočna čestoslavica (Veronica beccabunga L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice trputaca (Plantaginaceae). Stabljika je puzajuća, u gornjem dijelu uzdižuća, gola, okrugla, visoka do 60 cm. Podanak je puzajuć i dug.  Listovi su nasuprotni, jajasti ili široko eliptični, sjajni, na vrhu tupi, usko pilastih rubova, nalaze se na kratkoj peteljci. Cvjetovi su dvospolni, promjera 0,5-1 cm, plavkasti ili rjeđe ružičasti, skupljeni po 20-25 u rahle grozdaste cvatove, nalaze se u pazušcima listova u gornjem dijelu stabljike. Prašnika ima 2. Cvate od svibnja do kolovoza. Plod je tobolac velik oko 3-4 mm.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, sjevernoj i zapadnoj Aziji, u sjevernoj Africi. Raste na sunčanim i polusvjetlim, vlažnim mjestima, uz izvore, potoke i obale rijeka od nizina do gorskog pojasa.

Etimologija

Latinsko ime roda Veronica dano je prema svetici Svetoj Veroniki (1445. – 1497.)[1] ili prema drugom izvoru moguće da je izmijenjen način pisanja od Betonica, prema Pliniju Starijem potječe od keltskog naroda Betonaca. Ime vrste beccabunga iskvareno je polatinjen njemački naziv Bachbunge (potočna biljka).[2]

Na stranim jezicima nazivi su European speedwell (eng.), Bachbunge (njem.), véronique des ruisseaux, cresson de cheval, salade de chouette (fr.), verónica acuática, veronica de agua, becabunga (špa.), studenčni jetičnik (slo.), potočna čestoslavica, potočni razgon (sr.).

Upotreba

Jestivi su mladi izdanci i listovi. Beru se prije cvatnje a jedu se sirovi u salatama ili kuhani. Listovi sadrže 30-60 mg% vitamina C i oko 5 mg% karotina. Starije biljke koje su procvale sadrže otrovni glikozid aukubin koji se razgrađuje zagrijavanjem.[3]

Galerija fotografija

Podijeli