Ljekovita čestoslavica
Veronica officinalis
Karakteristike
Ljekovita čestoslavica (Veronica officinalis L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice trputaca (Plantaginaceae). Stabljika je polegla ili puzava s uspravnim cvatovima, okrugla ili tupo četverobridna, obrasla stršećim dlakama, visoka do 20 cm. Listovi su ovalni eliptični, kratko ušiljeni, gusto dlakavi, pilastih rubova, dugi 1,5-5 cm, široki 1-3 cm, na licu su zeleni, naličje je purpurnoljubičasto, smješteni su nasuprotno na vrlo kratkim peteljkama. Cvjetovi su dvospolni, rastu iz pazuha listova na vrlo kratkim stapkama i skupljeni su u grozdaste cvatove. Čaška je dlakava, duga 3 mm, vjenčić je blijedoplav ili rjeđe bijele boje, dvostruko duži od čaške, promjera oko 8 mm. Prašnika ima 2. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je čahura velika oko 4 mm, sadrži eliptične, žućkastosmeđe sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi i zapadnoj Aziji, u Sjevernu Ameriku je unešena i smatra se široko udomaćenom. Raste u svijetlim, listopadnim šumama, na umjereno suhim tlima jako kisele reakcije.
Etimologija
Latinsko ime roda Veronica dano je prema svetici Svetoj Veroniki (1445. – 1497.)[1] ili prema drugom izvoru moguće da je izmijenjen način pisanja od Betonica, prema Pliniju Starijem potječe od keltskog naroda Betonaca.[2] Ime vrste officinalis uobičajen je naziv za ljekovitu vrstu u rodu.
Na stranim jezicima nazivi su heath speedwell, common gypsyweed, Paul’s betony (eng.), Echter Ehrenpreis, Wald-Ehrenpreis (njem.), véronique officinale, herbe aux ladres, véronique vraie (fr.), veronica thè svizzero, veronica medicinale (tal.), triaca (špa.), zdravilni jetičnik (slo.).
Upotreba
Najznačajnija je vrsta u rodu te se često koristi u travarstvu za probleme s plućima ili kožnih bolesti. Mladi listovi su jestivi, koriste se salatama ili kao dodatak juhama.[3]
Galerija fotografija
Literatura
- http://www.actaplantarum.org/acta/etimologia.php?p=1&o=1,0,0,0,0,0,1,2,3,4,5&n=v
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost