Mukinjica

Karakteristike

Mukinjica (Sorbus chamaemespilus (L.) Crantz) je listopadni grm iz porodice ruža (Rosaceae). Dobro je razgranat, naraste 1-3 m visine. Grane su crvenkastosmeđe, u početku dlakave, kasnije ogoli, prekrivene svijetlim lenticelama. Izboji su zelenkastosmeđi do crvenkastosmeđi, rijetko dlakavi ili goli i sjajni, prekriveni lenticelama. Pupoljci su spiralno raspoređeni, maslinastozeleni ili crvenosmeđi, goli, konusno jajoliki, prekriveni ljuskama trepavičastog ruba. Listovi su naizmjenični, jednostavni, ovalni eliptični, dugi 3-8 cm, široki 2-4 cm, klinaste osnovice, malo šiljasti, pilasto nazubljenih rubova, na obje strane tamnozeleni, goli i sjajni, naličje je golo ili rijetko maljavo, nalaze se na 5-10 cm dugoj peteljci prekrivenoj sivkastim dlačicama. Cvjetovi su dvospolni, gusto skupljeni u gronjaste cvatove promjera 3-4 cm. Dvostrukog su ocvijeća, čine ih pet ružičastih ili bijeložućkastih listića vjenčića, čaška ima pet jajastoušiljenih zubaca, na osnovi su međusobno srasli i svilenasto su dlakavi. Prašnici su mnogobrojni, prašničke niti su blijedoružičaste, prašnice su tamnoružičaste. Tučak je jedan, građen od dva međusobno srasla plodna lista i dva međusobno slobodna vrata. Cvate u lipnju i srpnju. Plodovi su narančastocrveni, ovalni, promjera oko 1 cm, na tjemenu imaju ožiljak od čaške, sadrže 4 glatke, sjajne, crvenkastosmeđe sjemenke. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu.

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi. Staništa su joj planinska područja do 2500 m nadmorske visine. Ima je u Gorskom kotaru i na Velebitu. Odgovaraju joj sunčana i topla staništa, vapnenačka tla, raste u šumama, uz rubove šuma, između stijena. Ptičice se hrane plodovima te tako doprinose razmnožavanju biljaka.

Etimologija

Ime roda Sorbus potječe od latinske riječi sorbum što je bio naziv za plodove oskoruše. Ime vrste potječe od grčke riječi chamai (nizak) i mespilos (mušmula).^[1]  Na stranim jezicima nazivi su false medlar, dwarf whitebeam (eng.), Zwerg-Mehlbeere, Berg-Mehlbeere (njem.), sorbier nain, sorbier petit néflier, alisier nain (fr.), sorbo alpino, nespolino nano, salciagnolo (tal.), níspero falso, serbal enan (špa.), pritlikava jerebika (slo.).

Od drugih biljaka iz roda oskoruša (Sorbus) razlikuje se prema ružičastim cvjetovima, druge vrste imaju cvjetove bijele boje.

Upotreba

Jestivi su plodovi, mogu se konzumirati sirovi ili se prerađuju. Bogati su vitaminom C i karotinom.^[2]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
4. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
5. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
6. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Sten
• Peganum
• Sonja Kostevc
• Peganum
• Peganum
• Sten